„Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“
Blaženstva o milosrdnima, čistima srcem i mirotvorcima predstavljaju jednu misaonu cjelinu za koju nema paralele u Lukinim blaženstvima i mogli bismo ih staviti pod zajednički nazivnik „bratske ljubavi”, „ljubavi prema bližnjemu”.
U evanđelju po Luki piše: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Lk 6,36), dok u onom po Matejevu piše: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48). U tim i ostalim biblijskim poimanjima milosrđa podrazumijava se pravednost. Milosrđe je samo jedan oblik pravednosti koju vršimo prema svom bližnjem i prema Bogu. Kada se govori o milosrdnima, u biblijskom smislu riječi, onda se ne misli najprije na neki puki čovjekov osjećaj, nutarnji stav ili raspoloženje, nego na određeni čovjekov čin, način djelovanja, posebnog plemenitog darivanja.
U Mt čovjek iskazuje milosrđe svom bližnjemu kad mu oprašta uvrede, dugove potrebniku, a ne samo onda kad dijeli milostinju. Češče se spominje ljubav prema bližnjemu i na njoj se jako inzistira. Zlatno pravilo ponašanja prema bližnjemu u Mt je istaknuto: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci!”
Rečenicu: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.” mogli bismo svesti na biblijsku zapovijed „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!” (Lev 19,18 ) koja je zapisana u Mojsijevom zakonu i predstavlja duhovni vrhunac Zakona te ju Matej smatra „najvećom zapovijedi Zakona”.
Isus je u sebi utjelovio Božje milosrđe. Već to što je htio „u svemu postati sličan svojoj braći” dokaz je njegove nježnosti, ljubavi, milosrđa prema ljudima. Svojim je riječima i djelima pokazao kako je Bog „Otac milosrđa”. Kršćanin, Isusov učenik, mora ljubiti i suosjećati, gajiti u svom srcu pravu sućut. Ne smije zatvoriti svoje srce pred bratom koji je u nevolji. Moramo imati na umu, da će nam biti suđeno mjerom milosrđa što ga budemo iskazali prema bližnjemu, jer smo ga iskazali, možda nesvjesno, prema Isusu.
„Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!“
Bog nam je sebe objavljivao kroz cjelokupnu povijest (gorući grm, čudesa, proroci...), a vrhunac te objave dogodio se u Isusu. Bog nam je sebe pokazao na način koji nam je najrazumljiviji - u našem obličju. Time je započelo ostvarivanje Kraljevstva Božjeg. Ono je već tu, iako nije potpuno, ali će biti kad Krist opet dođe. Tada će nastati novo nebo i nova zemlja, nebeski Jeruzalem u koji će moći samo oni čisti. Kraljevstvo Božje nije neko mjesto, nego stanje, Božje prožimanje prisutnošću i prisnošću tako da ćemo ga gledati licem u lice. Da bi netko bio u tom stanju mora biti potpuno čist. Pred Bogom ne može stajati niti najmanja nečistoća. To je stanje svetosti, savršenosti. Čistotu srca čovjek dostiže postojanim podvigom bdijenja nad samim sobom, izgoneći iz svoga srca svaku bezakonu želju i misao, svaku navezanost za zemaljske stvari. Bdijenje je oznaka i došašća u kojem slavimo mise zornice iščekujući Svjetlo. Samo se na svjetlu nečistoća može razaznati i ukloniti. Obećanje uz ovo blaženstvo u vezu stavlja srce i vid; dušu i oči. Samo će oči čiste duše uživati u gledanju Savršenoga.
Post je objavljen 19.12.2012. u 10:28 sati.