Lijepo je svratiti u Istambul. Makar i na uru vremena. Maltene kao kod kuće. Nasumice smo odabrali metro stanicu za izletit.
I bogme nas je zapala respektabilna čaršijica. Ima zaburečit, kafenisat, zasladit se baklavicom. Ova moja Mahidevran svako četvrtu (ali ključnu) skuži, pa smo učinkovito marendali. Pojeli smo ko čorbicu, ko musakicu - glavno da je na kašiku.
Čak smo i podranili na letjelicu. U letjelicu se ukrcala šačica turista, ostalo jordanska dijaspora. Od viđenijih (tj. čujnijih): trojica hrkača (uspavanih ko bebice), dvije obitelji sa kmečavom dojenčadi i jedan šizofrenik (sjedio odmah do Mahi) u fazi kad ga trese.
A štaš'! Ni brige, ni pameti.
Post je objavljen 24.12.2012. u 23:36 sati.