Još jednom Božić, prilika da se vratimo obiteljima, pa i onim blogovskim. Kad bi čovjek imao više vremena i u drugim prilikama ovdje iskazati svoje mišljenje, mogao bi koješta reći: o promatranjima zapadne civilizacije u njenim mnogim aspektima, gradovima, sveučilištima, o raznim vijestima koje svaki dan ukazuju na isto. No, Božić je možda najbolja prilika da se sjetimo nečega, da promislimo o svemu onom o čemu inače nemamo vremena razmišljati. Više od svega, mislim da bismo na Božić trebali Bogu zahvaljivati, prvenstveno na njegovu neizrecivom daru ljubavi: što je Stvoritelj svemira za nas postao djetetom, što se rodio u štali među životinjama jer ga ljudi nisu htjeli primiti (jesi li ga ti primio?)...
Ali osim toga, ima svaki od nas nešto na čemu bi mogao/mogla zahvaljivati. Nedavna su istraživanja pokazala da su od ispitanika najsretniji upravo oni koji svaki dan na neki način zahvaljuju na onom što imaju, bilo Bogu ili drugima, ili možda samo razmišljajući o tom u tihoj ispovijedi samom sebi. Ljudi koji nikad ne stanu da razmisle i zahvale se na onom što imaju, često su čangrizavi i ojađeni, misleći uvijek na ono što nemaju, što su izgubili u prošlosti ili što bi još trebalo postići u budućnosti. Upravo u skladu s duhom Božića danas bi u ovoj užurbanoj i stresnoj igri trebalo stati na loptu, razmisliti o onom što imam, i još više, o onom što jesam (kako je govorio Fromm, ovo je potonje ipak puno važnije).
Prilika je to, da se na razini koja je viša od ove osobne, sjetimo kakve je zapravo posljedice taj događaj (Kristovo rođenje, bez obzira kad se točno dogodilo) imao na sve nas, na Zapadnu civilizaciju uopće. U diskursima mainstream medija sve se više zaboravlja da je kršćanstvo zapravo nešto dobro, da je ono u svojoj biti put ljubavi i istine, put ka boljem svijetu, a ne pedofilski skandali, bogatstvo Crkve, prošlost Pape (sic!) ili što god drugo bi netko mogao Crkvi zamjeriti. Gorljivi ateisti, mnogi od kojih su paradoksalno prvi u kupnji darova (često i borova i svijećica) tvrde da bi nam bilo puno bolje da se kršćanstvo nikad nije dogodilo. Pri tome se pozivaju na znanost ili put razuma kao neku novu religiju oko koje bi se, gle čuda, svaki razuman čovjek (što god to komu značilo) trebao složiti. Zaboravlja se da je znanost nastala upravo u Europi (uz značajne prethodnice u Arabiji i Indiji) upravo zato što je vjera u jednog, apsolutnog i razumnog Boga poticala ljude da traže razumna pravila koja je on postavio. Prije banaka i multinacionalnih korporacija, glavni poticaj za istraživanje dolazio je ne samo iz znatiželje, nego i čvrsta uvjerenja da je svijet racionalno objašnjiv jer ga je stvorio racionalan Bog koji nije stvarao ništa bez veze. Da bi uopće došlo do Prosvjetiteljstva i "vjere u razum" bilo su potrebna prethodna stoljeća koja su vezivala znanost i kršćansku vjeru u jednu cijelinu s mišlju da se razumnan Bog očituje u svojim stvorovima. Nije tako bilo samo u Srednjem vijeku već sve do velikog Isaaca Newtona u 18. st. , a i danas sam znam mnoge svoje kolege kojima vjera i znanost nisu u nikakvoj kontradikciji, sve ako više i ne idu nužno jedna uz drugu ili jedna iz druge.
Stoga, misleći na sve što je proizišlo iz Kristova rođenja, svima vam sretan i blagoslovljen Božić te mnogo zdravlja i istinske sreće u novoj 2013. godini!
Post je objavljen 24.12.2012. u 18:41 sati.