Marketing
Ilirsko-keltske "tetradrahme" - novac Japoda - nađen u Bosni
Illyric-Celtic Tetradrachms – Yapod Found in Bosnia
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Iliri nisu istovrstan narod, već je tim imenom označeno i obuhvaćeno više skupina većeg broja srodnih plemena indoevropskog roda. Njihova područja prebivanja i kretanja ne mogu se oštro ograničiti, jer su se mješali i stapali medjusobno. Razlikujemo ih ipak uglavnom po osobinama koje nisu iščezle, zadržavši značajke po kojima ih prepoznajemo. Plemenska imena su : Histri, Japodi, Dalmati, Breuci, Mezeji, Desitijate, Daorsi, Euheleji, Ardijejci, Plereji, Pirusti, Autarijati, Dardanci, Taulanti, Peonci, koje je antička Grčka, kao i sve ostale narode izvan njenog područja nazivala Barbarima.
Prostirali su se u prostoru od Istre pa uz obalu do Epira, te u duboka područja zaledja Norika,Panonije i dio srednje i jugoistočne Evrope.
Razdoblje predhistorije i predantički period, a osobito od 1300-750 godine pr.n.e dao je obilne dokaze društvene i materijalne kulture u velikim nekropolama i grobnim humcima u Glasincu, i nešto mladja sojenička naselja uz obalu Save i Une. /1
Potkraj drugog ili početkom prvog tisućljeća pr.n.e. ilirska kultura je znatno grecizirana, a ilirsko stanovništvo prelazi i na istočnu obalu Apeninskog poluotoka, kao i druge krajeve Evrope, pa i u Afriku. Medju predmetima njihovih ostava materijalne kulture nadje se i nakit od jantara unešenog iz sjevernih strana.
Prilike su se znatno promjenile provalom Kelta u ove krajeve, te su uzrokovale znatne kulturne i etničke promjene i keltizaciju ilirskih Japoda. /2
Postojbina Kelta zahvaćala je područje istočne Francuske i južne Njemačke, a živalj u Evropi je pleme iz indogermanskog roda.
U stalnom su pokretu kao nomadsko pleme dobrih jahača, sa ratničkim osobinama i vješti u kovanju oružja.
Već u šestom stoljeću pr.n.e. zauzimali su područja do Alpi i Visokih Tatra, provaljujući u Norikum, Panoniju i Daciju šireći se dalje po Evropi. Lutajući sve do Španije mješali su se pirinejsko-keltskim plemenima zvanim Galima.
Nastanivši se u Panoniji i Balkanu u početku trećeg stoljeća pr.n.e. svladali su Ilire, Tračane i Makedonce, te opljačkavši, Grčku prebacuju se preko Bospora u Malu Aziju.
Protjerani iz Grčke i Makedonije zadržavali su se na ostalim djelovima Balkana i Jadrana do Crnog mora. Izjednačivši se sa starosjedilačkim žiteljem stopili su se u mješana plemena Noričana, Panonaca, Skordiska, Japoda, Dačana i drugih.
Vladavina Kelta održala se do polovine prvog stoljeća pr.n.e. kada su Rimljani pokorili cijeli Balkan i dokrajčili keltsku vlast.
Dr. Ćiro Truhelka vršeći 1904. godine arheološko istraživanja u predpovijesnim sojenicama. U savskom koritu Donje Doline, u kotaru Bosanska Gradiška, objavio je nalaz od deset komada starog "barbarsko'' novca sa mjesta t.zv. "Gradina".
Izgled novca nije bio pravilna kružnica, a i porub nije bio jednake debljine. Prosječna debljina je 3 mm, a promjer im je 21-24 mm. Težine su iznosile .8,2-9,2 g, a i manje su od predloška prave tetradrahme. Novac je izradjen iz slitine "potin''. /3
Pet komada toga novca nadjeno je u grobnim poljima s područja sojenica, a drugih pet komada otkrfto je na oranicama zemljišta "Gradine". /4
Na aversu jednog novca je muška Zeusova glava u profilu, izradjena većom vještinom oponašanja. Kovrče kose i trakasti ukras jednog niza bisera jače su izbočena.
Sl.1.
U ostalim primjercima novca aversa, glava je jedva za prepoznati i prikazana je čeono i krnje, kao da je odsječena polovina donjeg lica - čeljust. Naziru se oba oka i dio nosa. Iščezle su crte lica u naizgled nepravilnu zbrku pravaca, ostavljajući neobičan dojam. Samo spona za kosu ističe se jače, kao široka ukrasna traka sa tri niza bisera, zauzimajući dobar dio prostora na plohi novca. Kosa se pričinja kao lisnate grančice, a čitav prikaz sliči svemu samo ne muškoj glavi, te bi prije odgovaralo ženskom licu Persopine ili Persefone, Zeusove kćeri. Ukras kose, posve odgovara ženskoj taštini.
Sl.2.
Ovi novci Iz Donje Dojine, po mojoj skromnoj ocjeni, odgovarali bi jednom dijelu tipu novca "Samoboraca" nadjenih 1922. godine u jednoj zemljanoj posudi kraj Podgradja ispod Okič-grada. /5
U spomenutom ćupu bilo je 1600 komada starog novca t.zv. "Samoboraca'' od kojih je uspjelo otkupiti 900 komada i nalaze se u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Avers novca iz Donje Doline prikazuje konja u cjelini, okrenutog ulijevo, te iako je stiliziran, njega se može dobro uočiti. Likovna obrada je surova i gruba, radjena od rezača iz naroda .Likovno je oponašanje izgubilo svijest što zapravo ti likovi predstavljaju pa su ih kalupari izradjivali na način svog ukusa. U tom načinu rada je danas osnovica, putokaz i odrednica za opredjeljenje i svrstavanje tih starih novaca.
Svi ti stari novci su barbarsko oponašanje makedonske tetradrahme tipa Filipa II (356-336 pr.n.e) i spadaju u grupu starijeg novca bez jahača. /6
Ove novce primali su "barbarski narodi", kao novac tetradrahme. Po Karlu Pinku tip tetradrahme "s odsječenim licem"-bez čeljusti, kovah je u keltskom, odnosno u predhistorijskom naselju, kasnijoj rimskoj Celei, današnjem Celju. /7
U Hrvatskoj imade više skupnih nalaza-ostava srebrnog novca "tetradrahmi", koje od¬govaraju nekom tipu "Samoborca". Tako je 1843, godine u mjestu Križovljanima kod Varaždina nadjeno 110 komada tog starog novca. U Kloštru kraj Djurdjevca je 1887. godine nadjeno 400 komada toga starog srebrnog novca.
U Narti, općina Ivanska kod Bjelovara je 1894. godine nadjena glinena posuda sa oko 300 komada tih srebrnih "tetradrahmi", od kojih se uspjelo spasiti za arheološki muzej svega 30 komada.
Dr. Josip Brunšmid opisujući taj nalaz skupne ostave u Narti, kotar Bjelovar je napisao: "Cijeli skup sastoji se isključivo od tetradrahmi po uzoru makedonskog kralja Filipa II (356-336) pr.n.e. koji su kovali panonski Kelti.
Promjer novca je 23-26 mm, a težina 12,42-14,20 grama.
Nema sumnje da su ovi novci kovani u Dalmaciji, Panoniji i Noriku i u sjevernim krajevima balkanskog poluotoka, pošto se ovuda najčešće nalazi, te ih možemo smatrati u Hrvatskoj kovanim novcem''. /8
Svi primjerci imaju usjekline, a nekoji komad i kontramarke - rozetu sa karikom u sredini.
Dr. J. Brunšmid za nalaz u Kloštru kad Djurdjevca veli: '' Po ovoj numizmatičkoj gradji ne da se reći, za koju bi vrstu tih novaca moglo biti vjerojatno, da je kovano u Hrvatskoj i Slavoniji, ali mi se čini, da bi bilo moguće, da su novci kloštarskog našašća nfegdje u III i II vijeku (pr.n.e.) kovani u Hrvatskoj.
Ovima iz Narte nasuprot bi držao, valjda da su uvezen novac, kojima je vlast, utisnutim kontramarkama, dala pravo kolanja u ovim krajevima?"
No po ljepoti kovanja, likovnog dometa, po kiparskoj izražajnosti, rezbarskoj vještini i finoći srebra, najljepši je novac Iz skupnog nalaza srebrnih velikih tetradrahmi iz sela Ribnjačka, u kotaru Bjelovar.
Otkriće te ostavine bilo je u lipnju 1941. godine. Od oko 102 komada toga novca iz skupog nalaza spašeno je 86 komada, a zauzimanjem tadašnjeg liječnika u Bjelovaru, dr. Vladimira Liščića dospjelo je pedeset komada ovog novca u Arheološki muzej u Zagreb. /9
Te izvanredno lijepe i odlično očuvane primjerke tetradrahme iz dobre finoće srebra teže 12,5-13,2 grama. U osnovi su tri tipa sa mnogo inačica i odstupanja u pojedinostima, što govori da je bilo više vrsta kalupa. Svi primjerci su vrlo pomno izradjeni, te daju dojam, kao da su i ručno dotjerivana.
Avers ove tetradrahme je glava"Filipera" sa stiliziranom kapom na glavi i markantnim izrazima muževnosti lica i brade, s pogledom udesno. Gusti brkovi imaju oblik vodoravnog slova "S".
Revers je značajan s reljefno izraženim konjem i jahačem, koji u desnici drže koplje i uzde, a ljevicom sa bičem udara konja po sapi da bi ga natjerao na brže kretanje. Konj je cijelom pojavom okrenut ulijevo. Na rubu je natpis ili slova, ali nečitljiva. Na nekim komadima konj je okrenut udesno, a svi u kasu na crti od točaka. "Ribnjačka tetradrahma'' se znatno razlikuje od "Noričke tetradrahme" koje opisuje dr. Karel Castelin u svojoj raspravi "Keltske tetradrahme i njihovi dijelovi u Norikumu". /10
Vratimo se na nalaz novca u Donjoj Dolini, koji po likovnoj obradi najviše je sličan novcima "Samoboraca'' čiju izradu pripisujemo autohtonom življu Ilira.
Iliri, kao prvi etnički individualizirani sloj pojavljuje se na našem području negdje na prijelazu brončanog i željeznog doba, a upotrebljavaju oba ritusa pokapanja i spaljivanja mrtvaca.
Za kulturu halštatskog - starijeg željeznog doba karakteristični su grobovi s humcima - tumuli. U našim krajevima nosioci tih običaja su brojna ilirska plemena, od kojih napose ističemo Japode.
Raniji oblici kulture željeznog - halštatskog doba, koji su dugo nastavila da postoje bez osobitih promjena, postepeno ustupaju mjesto mladjoj latenskoj (La Tene) kulturi, prodorom novih keltskih doseljenika, koji šire svoje prostiranje i na teritorij Japoda.
Starabon i Plinije zapisuju da je u vlasti Japoda bio dio obale u Podgorskom kanalu, a njihov gospodarski razvoj i trgovina tražila su spremnost i način kovanja vlastitog novca, koji bi bio prihvaćen i od susjednih plemena, o čemu nalazimo potvrde i u grobnim sadržajima na području širom naših krajeva.
Čak i crteži po shvaćanju jednostavne stilizacije likova na urni iz Ribića kod Bihaća, navode nas na misao, da se radi o klesaru pripadniku istog plemena, koji po predaji i običaju izvodi u tehnici i načinu kojeg je primjenjivao i rezač kalupa iz Donje Doline.
Do sada nije utajeno da su Iliri imali svoje pismo, ali se zna da su se služili grčkim i latinskim pismom.
Već su Apion, Plinius i Strabo, navadjali Japode kao stanovnike Hrvatske. Za sjeverozapadni ugao Bosne, kotar Bihać je dr. Karlo Pač iznašao i epigrafske potvrde, da su Japod bili stanovnici tog područja.
U Privlaci, podno brda Debeljača u okolini Bihaća nadjena je dobro očuvana cijela votivna ara radjena iz kamena krečnjaka.
Na toj ari pored likovnog uresa naloži se i ovaj natpis:
T. Loantinus Rafus
Praepositus Japodum,
V(otum) S(olvit) L(ibens) M(erito)
Osim ove votivne are nadjeno je nekoliko ara pa i ulomaka kamenih ploča na kojima se nalazi upisano ime žitelja Japoda. /11
Nakon toliko iznadjenih arheoloških predmeta, artifakata i vrijednog starog novca na našem području, koja pružaju osnovanost tvrdnji da su Japodi, pored razmjene dobara materijalne kulture bili i tvorci rukotvorina po uzoru na razvijenije antičke civilizacije, pa su oponašajući postojeće stare predloške počeli kovati novac po svome ukusu, na svom području i za vlastite potrebe. /12
Bilješke
1) Dr. Duje Rendić-Miočević: ''Iliri'', Encikl. Jugoslavije. Knj. 4, s. 328-334
2) Dr. Mate Suić: ''Japodi'', Encikl. Jugoslavije. Knj. 4, s. 464-465
3) Potin je francuska riječ za slitinu bakra, cinka i nešto srebra.
4) Dr. Ćiro Truhelka: ''Der vorgeschitliche Pfalbau in Savabette bei Donja Dolina'' W.M.W Band IX, S. 3-156, 1904. G
5) Stjepan Hrčić: Najstariji novci kovani na području današnje Hrvatske ''Samoborci''. Almanah ''SAMOBOR'', str 25-34. 1943. godine
6) Dr. Ćiro Truhelka: n. dj. pod. 4, str. 74.
7) Dr Karel Castelin (Prag):"Keltske tetradrahme i njihovi dijelovi u Norikumu''. Bilten hrv. num. dr. Br.20, s. 1-6. 1971 .g, "Kasnokeltske didrahme u Noriku i karpat. bazenu." Num.Vijesti Be.30. s.X, 1-10, 1972.god.
8) Dr.Josip Brundšmid: '' Nekoliko našašća novca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji'', "Vijesnik'' hrv. arh. cir. Zgb, NS I s. 96-107, 1895. god
9) Dr. Vladimir Liščić: "Nalaz Barbara kod Bjelovara" Num. Vij.Br .5 str. 15-16, Zgb 1955.god, "Nalaz barbarskog novca u selu Ribnjačka" Num.Vij. Br. 8/9, str. 1-11 Zgb 1967.
10) Dr. Karel Castelin (Prag): ''Keltische Tetradrachmen u ihre Teilstuecke Num.Vij.Br. 26 str.37-44 Zgb. 1968.
Autor: Viktor Kopač
Izvor: Bilten HND, br. 26, Zagreb, 1974.
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
111
Post je objavljen 23.12.2012. u 18:15 sati.