1996 godine, Ry Cooder je bija pozvan da posjeti Kubu, tocnije Havanu.
Razlog poziva je bija snimanje jednog fuziskog projekta.
Naime, Nick Gold, producent World Circuit Recordsa je planirao snimiti kolaboraciju dvaju muzicara iz Malija i Kubanskih, lokalnih muzicara.
I onda se umisao prst sudbine.
Naime, dvojica muzicara iz Malija nisu dobili vizu za Kubu, a Ry Cooder je vec bio u Havani.
Incijativan po obicaju, Cooder dolazi na ideju da snimi orginalnu muziku Havane tog doba, dakako sa lokanim muzicarima.
Od kubanskog djela embrija nesudjenog sastava, Ry uzima sve voljne za suradnju, te prosiruje glas Havanom da trazi muzicare za snimanje.
Bez da ulazim u detalje, samo da kazem, ekipa se brzo okuplja, te ulaze u EGREM studio u Havani.
Kako je studio nacionaliziran pocetkom pedesetih, tako je i oprema ostala ista.
To je dakako pridonjelo ukupnoj zvucnoj slici, dajuci joj onu starinsku patinu.
Album sa cetrnaest pjesama biva snimljen za sest dana.
Dakako, najpoznatija tema koja je bila snimljena tog puta je "Chan Chan", za koju je Cooder rekao da je "the Buena Vista's calling card".
Nastojeci sto vjernije ocuvati izvorni oblik zvuka, zahvaljujuci arhaicnoj opremi studija, Cooder se ovom prilikom namece kao jedinstvena licnost u show bussinessu.
Naime, pored produciranja, sviranja i cjelokupne organizacije, Cooder dobiva titulu zastitnika i konzervatora latino zvuka Havane, koji nedugo nakon toga zapljuskuje cijeli svjet.
The Buena Vista Social Club je u stvari bija member klub u Havani.
Klub je bija centar muzicke aktivnosti, postajuci tako meka popularnih muzicara.
Naime, skoro 30 godina u njemu su se susretali svi moguci muzicari, kojima je zajednicka crta bila ljubav prema latino-americkim ritmovima.
Dugo nakon njegova zatvaranja mit je zivio i pozivio dovoljno dugo, da Cooder nije imao neki teski zadatak, kad je pronalazio ime za projekt.
Po izlasku albuma grupa pobire neocekivane lovorike, a svjetsku pozornost skrece na sebe nakon koncerta u Carnegie Hallu u New York Cityu, kojom prilikom se snima dokumanterac.
Film biva nominiran za Oskara, te isto tako, pobjedjuje na Festivalu Europskog Dokumentarnog filma.
Ekipa je snimila jos jedan album i potom se osula.
Ali najbitnije u svemu ovome, je cinjenica da je Ry Cooder uspio u svom naumu.
Spasio je od zaborava kubansku verziju latino muzike.
Ovom prilikom bi zelija istaci nesto sta se vjerovatno malo zna.
Naime, kako se latino muzika kao posast razlila zemaljkom kuglom, sa njom je krenija izraz “salsa”, koji je kao determinirao ovu muziku.
Ovaj su izraz svi muzicari jednoglasno odbacili, cak sa gnusanjem, jer salasa na spanjolskom jeziku ima sasvim drugo znacenje.
Nazalost, zapad, koji je toliko sklon katalogiziranju, uporno, dan danas, upotrebljava ovaj pohabani i nadasve neadekvatan izraz.
Nakon razlaza banda, naredali su se solo albumi sudionika, tako da je na kraju ispalo, da je "Buena Vista Social Club" postao nesto kao kisobran koji je natkrio cjelokupnan pravac.
Dakako, ne smimo smetnuti s uma, da je "Buena Vista Social Club", isto tako, postao sinonim za “Zlatnu Epohu Kubanske muzike”, koja pokriva razdoblje od tridesetih do kraja pedesetih godina proslog stoljeca.
Koja je bila daljnja sudbina ove ekipe?
Na to pitanje i nije tesko odgovoriti ako se zna da su svi manje vise redom imali vise od osamdeset godina kad im se “desila” svjetska slava.
Ultimativni posjetioc je poceo kucati lagano na njihova vrata.
Prezivljeli iz prvog vala ovih posjeta, osnivaju novi band Orquesta Buena Vista Social Club, nastavljajuci tradiciju prethodnog.
Prije samog kraja emisije, par zanimljivosti.
Na albumu “Beuna Vista Social Club” se pjavljujei Cooderov maloljetni sin i to u ulozi bubnjara i prekusioniste.
Pored sviranja i produkcije albuma, za svoj angazman na ovom projektu, Ry Cooder je platio $25000.
Naime, lokani americki sud ga je osudio na tu kaznu, jer je svojim radom prekrsio embargo koji su Amerikanci nametnuli Kubi, jos na pocetku sezdesetih godina proslog stoljeca.
I posljednja crtica.
Nakon svjetskog uspjeha grupe, ovaj su sastav na Kubi nazavali "Los Superabuelos", ili u prevodu, “Super-Djedice”
Sam Ry Cooder je jos neko vrijeme ostao u ovim vodama, da bi zatim ponovo, po tko zna koji put, krenuo nekim novim stazama.
Taj ce put biti opisan u jednoj od sljedecih emisija.
Eto!
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
