Naljutiše me jutros, psa na lajnu pa pješice u grad. Svratismo i u piratski kafić, tamo opasno za pse, nažderao se keksa od pirata dok sam ja dekoncentrirano vodio jedan razgovor, na povratku naletih na rijetke prizore ugodne oku i nosu, i domaćini bijahu ugodni. Već sam ponovo bio potpuno opušten pri kraju pješačkog maratona kad je Jina iznebuha napao avlijaner, pokušao ga i ugristi, srećom nešto ranije sam ga oslobodio uzice nadomak doma svoga pa ga je munjevito oborio na leđa, tad sam se već i ja snašao i pomogao ga otjerati. Nema sigurnosti ni za ljude, ni za pse na ulicama naših gradova.