Nevjerojatno, ali neporecivo, postoji tržište magle. Magla se pokazala kao odličan proizvod. Ima svoje prodavače i svoje kupce. Proizvod se s vremenom mijenjao, unaprijeđivao/unazađivao (kako vam drago), na sve načine se nastojao održati, po bilo koju cijenu... Mnogi su odustali od proizvoda, jer im je postalo jasno da se radi o najobičnijoj magli. Odustali su od proizvoda, ali i dalje se iz nekog razloga deklariraju kao njegovi kupci. Razlozi su razni, pritisak tradicije i okoline je onaj najčešći.
Don Grubišić procjenjuje da u našoj zemlji ima oko 15 posto aktivnih vjernika. Vjerojatno je taj podatak negdje blizu istine. Taj je čovjek realan, uglavnom razborit i ima neobičnu osobinu da voli misliti svojom glavom. Dakle, možemo mu vjerovati više nego popisu stanovništva koji je u svojoj suštini sprdnja ili nego Bozaniću koji je u svojoj suštini tipični kompanijin čovjek, koji je za kompaniju spreman lagati i manipulirati bez kraja i početka. Broj vjernika je dakle potpuno napuhan i služi za ostvarenje sasvim zemaljskih, proračunatih ciljeva. Papa čita govor na vatikanskom trgu, svake godine isti i zvuči kao kakva misica dok šalje molitvu za mir u svijetu.
Ali zašto se toliki broj ljudi tako olako deklarira vjernikom? Jedno od objašnjenja je: fina klopa i koja kapljica više u krugu prijatelja i obitelji. Točno određena vrsta hrane je ono što se veže uz svaki blagdan. Mnoge ljude blagdani prvenstveno asociraju na tu i tu vrstu hrane, na tu i tu vrstu kolača. Ona prva lampica koja se pali vezana je uz - nepce. I to je u redu, jer svatko voli fino pojesti. A ona navodna bit blagdana zapravo se prošulja uz tu primarnu asocijaciju i sasvim je manje bitna, a većini vjernika i gotovo nebitna. Na taj način izvedena je prava majstorija. Ljude se namami s hranom, druženjem, idejom darivanja, zajedništva, ljubavi, sa svim onim što je ljudsko i svi će rado zaplestati u tom kolu. A pri tome se zaboravalja sama bit stvari i od koga sama stvar potiče. O tome bi svatko za sebe trebao malo više razmisliti. Kada bi se za blagdane govorilo uglavnom o kontempliranju religijskih motiva, a posluživala uglavnom hostija, nije teško zamisliti kakav bi bio interes za to i da li bi se ljudi masovno tako lako deklarirali. I zato mirne duše kažem: vjera ide kroz želudac i kroz želudac vrši svoju manipulaciju.
Evo jedne rečenice stanovitog swamija Muktanande koju sam pročitao na blogu Mariano Aureliano, a ima veze s cijelim ovim umjetno stvorenim i u mnogočemu patetičnim razdobljem u godini (da ne govorimo o svoj sili izmišljotina na kojima se cijela stvar temelji). Swami reče:
"Ako je moguće napraviti dobru reklamu za bezvrijedni proizvod i tako nagovoriti milijune da ga kupe, zašto ne napraviti još bolju reklamu za nepostojeći proizvod i tako navesti lakovjerne ljude da ulažu svoj novac u nešto što ne postoji, a sve to pod etiketom milosrđa ili duhovnosti. Zašto bi se netko trudio praviti proizvode za koje će uz dobru reklamu ljudima uzimati novac, kada mu je moguće bez ikakva truda uzeti novac ni za što, nazivajući sve to religijom ili zajedničkom istinom svih religija?"
We live in a political world
In the cities of lonesome fear
Little by little
You turn in the middle
But you're never sure why you're here.
We live in a political world
Under the microscope
You can travel anywhere
And hang yourself there
You always got more than enough rope.
Post je objavljen 23.12.2012. u 19:53 sati.