U tom oblaku dimu, u toj gomili, u toj sreći najvećoj - možeš pronaći mene.
Gubim glas od pjesme, od smijeha - evo me natrag i nitko mi ništa ne može.
Čak ni trinaest centimetara na kojima sam stajala nije me zaustavilo da budem najsretnija - da ostanem do kraja.
Stvaram nove predivne uspomene.
I borim se riječima, uvjeravam ih u svoju dobnu starost, ali govore kako imam preslatko lice - kako imam šesnaest. :)
I tako shvatih da ću biti mlada zauvijek - a od tebe bih bila samo ostarila.
Iako najsretnija....
Ovako, bez tebe - vućem se dan za danom. Jedva. Nekako...ali ide mi!
polako..
Post je objavljen 23.12.2012. u 16:31 sati.