Več jučer navečer počeo je da pada snijeg. Padao je cijelu noć! I ujutru je grad osvanuo potpuno bijel. Bijele ulice, bijelo drveće, bijeli krovovi...auta na parkingu pred kućom nisu se ni vidjela. Većina vlasnika krenula je na posao tramvajem jer mnogi nisu imali vremena za skidanje iznenadnog snijega sa svog automobila a neki nisu znali ni na kojem mjestu su ga dan ranije parkirali.
S druge strane, tramvaji su kasnili a i kad su došli na stanicu bili su prepuni. Na ulicama koje još nisu bile očišćene stajali su kamioni i kombiji, naravno poprečno, jer su mnogi od njih zaboravili da u ovakvim iznimnim slučajevima ne treba juriti.
Jednom riječi: u mome gradu je vladao kaos!!!
I dok sam se ja probijala do posla svim raspoloživim prevoznim sredstvima i po ono malo ulica koje su bile prohodne, na drugom kraju Europe... na jugu...idila!!! Doduše ljudi su se borili sa istom količinom snijega ali mi koji smo ovdje u stresu tražili način da ne kasnimo tamo gdje smo krenuli, zaboravili smo onu ljepotu koju pruža slika prvog snijega. Na netu sam vidjela lijepe snimke i bila sam odusevljena.
A ovdje? Nijedne fotografije!!! Poslijepodne se ovdje vrlo brzo smrači a več sutradan sol je rastopila snijeg. Ostalo je učinilo naglo otopljenje i ništa od te ljepote nije ostalo.
Ali zato sam poslijepodne dobila divne fotografije koje mi je poslao Zoran, Da bi mi pokazao ljepote svog grada, otišao je na Vrbas i snimio njegove obale pod snijegom.
Zahvaljujem mu se na tome jer sam skoro zaboravila da prvi snijeg, osim kaosa pruža neviđenu ljepotu.