znaš onaj trenutak
tek prođe oluja
kada kroz prozor pogledaš
bujice kako još uvijek teku
nose blato
polomljene grane
posvud leže
drveće opustjelo
lišće u zemlju utisnuto
tada kažeš
ah što je strašna oluja bila
a samo minutu prije
bez riječi si gledao
kako bjesni kiša iz oblaka
spustila se
u strahu usne si stisnuo
srce je tuklo
nijem si ostao
u trenutku kada oluja prođe
lako je izreći kako je strašna bila
Post je objavljen 23.12.2012. u 13:29 sati.