Stubai je ostavljen za posljednji dan ove prosinačke tirolske pustolovine. S obzirom da je više od 80 kilometara udaljen od Wennsa bilo bi jedino pametno "odraditi" Stubai na povratku kući. Znači stati u Stubaiju, odskijati i nakon skijanja nastaviti prema Lijepoj našoj. Vrijeme nas danas nije poslužilo. Nimalo. Od trenutka našeg izlaska iz Wennsa pa do trenutka kada smo na parkiralištu pred gondolom u Stubaiju parkirali auto samo oblaci i umjeren snijeg. Isto i na planini, uz jako difuzno svijetlo pa skijanje nije baš neki gušt.
Ovo je moj prvi put u Stubaiju i već mi je na donjoj stanici gondole postalo jasno da mi se ovo skijalište baš i neće svidjeti. Naime, iz doline prema skijalištu voze dvije gondole, a da bi se ušlo u bilo koju od te dvije potrebno je polukružno uspesti po rampama dva kata više. Lifta naravno nema. A s obzirom da si u punoj ratnoj spremi, nije ti svejedno već rano ujutro tegliti svu opremu kroz dva kata. Istina je da su gondole nove, brze i udobne, ali jebiga - dok sam do njih došao već sam se oznojio kao ljeti u onoj sauni od starih zagrebačkih tramvaja.
Stubai ima ukupno 5 gondola, 8 sedežnica i 9 sidra i svi su odreda novi i više nego pristojni. Raspoređeni su na, po austrijskom mjerenju, 110 kilometara staza. Trenutno je otvoreno malo više od polovice. Staze su većinom plavom karaktera, potom nešto manje crvenog, a najmanje crnog karaktera i skijalište je više za neke početnike i prosječne skijaše dok bi onima naprednijima moglo brzo dosaditi.
No, danas staze nisu pripremljene. Razumijem da je snijeg padao cijelu noć i da još uvijek pada cijelo jutro i da je teško "upristojiti" staze u tim nepovoljnim vremenskim uvjetima. Ali brate, ratrak je barem mogao proći i maknuti malo snijega sa staza da se koliko toliko može skijati. Ovako, staze su pod pola metra snijega pa je skijanje gotovo nemoguće, još više zato jer se zbog difuznog svijetla ne vidi točno gdje je staza, a gdje nije, niti se može procijeniti dubina snijega ili vidjeti eventualni hupser. Priprema staza na Stubaiju - nula bodova. Nije ni čudo da su se mnogi već u rano poslijepodne počeli skupljati i pravac dolina.
Isto smo napravili i mi u u dva napustili planinu, otkopali auto i pravac doma.
A Stubai? Nikad ne reci nikad, ali nisam siguran da će me ponovno vidjeti...