Dvije rijeci. Drop dead.
Kada pogledam naslov osjecam se kao da sam neprestano radio svih 96 sati zaredom. Danas definitivno najtezi dan do sada. Po kisi, koja pada cijeli dan i po blatu u Deelenu, po stepenicama, od auta do kombija, od podruma do prvog kata. Mjesto gdje cu privremeno pohraniti stvari je zbilja posebno. Ogromna kucerina od skoro tisucu kvardrata koja se gradi vec deset godina, a gradit ce se jos deset. Kucerina je usamljena na vrhu brijega i na samom rubu sumu, na mjestu gdje ni psi lutalice ne zalaze. Oko same kuce je put neasfaltiran, tako da sam se morao probijati i kroz blato do podruma u kojem pohranjujem svoje stvari. Prvi dio po danu, drugi dio po mraku. Pogadjate, svijetla bas i nema. Snasao sam se upalivsi svjetlo od jednog praznog frizidera, te instaliravsi jednu svoju lampu. Vani pada kisa, a vjetar puse kroz rupe na improviziranim prozorima. Ako ste zeljeli lokaciju za snimanje filma strave i uzasa..
Frank Hogestijn mi je posudio kombi, samo kaj sam prije toga morao jos i taj kombi sam isprazniti. Navecer sam jos tim kombijem odvezao neke stvari u Velp. Srecom sam mogao vecerati kod Adriaana i Elly, da malo napunim baterije. Sutra ujutro me ceka jos dosta toga. Sitnice, zavjese, rupe u zidovima, ciscenje, a u pola 12 velika akcija s najtezom vesmasinom na svijetu. Skoro je ponoc. Misici zahtijevaju odmor, a duh jos i vise.
Post je objavljen 22.12.2012. u 23:27 sati.