Marketing
BOŽIĆ – POLDANJA MISA god. C
Župna crkva Zagorska Sela
23. N 4. DOŠAŠĆA ILI ADVENTA, Viktorija
24 P BADNJAK, Adam i Eva (post)
25 U BOŽIĆ , ROĐENJE ISUSOVO
26 SV. STJEPAN, Štef, Krunoslav
27 Č Sv. Ivan ap. i ev., Janko
28 P Nevina dječica, Mladen, Nevenka
29 S Toma Becket, David
30 N SV. OBITELJ, Trpimir
1. Čitanje: Iz 52, 7-10
Psalam: 98, 1. 2-3b. 3cd-4. 5-6
2. Čitanje: Heb 1, 1-6
Evanđelje: Iv 1, 1-18
Kada bi danas na Božić pogaslili sve ove sijalice koje trepere, kada bi maknuli, sav ovaj nakit, jaslice, borove, kada bi umjesto božićnog ručka na stol stavili neko najednostavnije jelo; pitam vas što bi od Božića ostalo među nama?
Što je zapravo Božić? Zar je on zaista samo ovo nabrojeno? Ili još možda tek neki osjećaj koji je preostao iz djetinjstva, ali s kojim ne znamo što bi?
Ako stvarno vjerujemo da se Bog utjelovio, da je Sin Božji, druga Božanska osoba uzeo ljudsko tijelo i postao čovjekom, onda bez gore nabrojenog dekora ne bismo trebali osjetiti prazninu ako ga ne bi bilo.
Nije tome tako davno, kada je u nekim zemljama istočne Europe Crkva bila progonjena jednako kao u prvim kršćanskim vremenima. Još uvijek u nekim zemljama, kao u Kini npr. Crkva živi u skrovitosti – svojevrsnom podzemlju. Oni koji su preživjeli komunističke logore, ta strašna mučilišta ljudi, svjedoče kako su upravo tamo, u najdubljoj skrovitosti proživljavali otajstvo Božića kao nikada prije niti kasnije. Božić je za njih bio u punom smislu ono što i jest – utjelovljenje Sina Božjega u srcu vjernika. Njihovi su ih mučitelji na današnji dan na poseban način izvrgavali raznim mukama i poniženju, ali oni su s toliko unutarnje snage sve to podnosili, jer njima je otajstvo Božića bilo toliko blisko i razumljivo, a snaga vjere toliko jaka da su ih tjelesne patnje, dapače, jačale.
Božić je blagdan čovjekovog dostojanstva, jer poruka Božića jest da se Bog utjelovio zbog nas ljudi. Isusovo utjelovljenje poziv je čovjeku da u Sinu Božjem gleda svoga uzvišenog brata, ''koji nam je u svemu jednak osim u grijehu''. Stoga je Božić poziv da uzdignemo svoje glave i spoznamo da je Bog među nama kako bi obnovio dostojanstvo naše pale naravi. Ljudska je narav pala tada kada je čovjek prestao misliti na Boga. To se trajno ponavlja kroz povijest, tako da posljedice bezbožnosti možemo vidjeti na svakom koraku. Čovjek bez Boga nije niti čovjek niti životinja, on je jednostavno rob svojih bolesnih utvara koje ga preplavljuju, zarobljuju i ubijaju. Kako je tužno promatrati tisuće i tisuće mladih ljudi, koji još nisu pravo počeli niti živjeti kako odustaju od života, kako se odaju narkoticima, ljenčarenju koje ih vodi u besciljnost, a ova često direktno u smrt.
Kad dođe proljeće vidimo ptice kako radosno pjevaju, kako grade svoja gnijezda. Vjeverice i ostala živa bića skakuću i raduju se životu, samo čovjek, za kojega se više ne kaže; najuzvišenije stvorenje Božje, nego najsavršeniji proizvod evolucije; dakle taj čovjek više ne zna što je radost života. Njegova radost je ''šprica'', narkotici, pljačka, razularen život, bez smisla, s jedinim ciljem uživati dok se da i može, a onda smrt. Smrt je sve što ostaje na kraju bolesnom čovjeku bez Boga, stoga su sve glasniji zahtjevi za pravom na eutanaziju ili bezbolnu smrt.
Čovječe, želiš li biti sretan, sjeti se da si stvoren na sliku Božju, koja je doduše iskrivljena grijehom, ali je Kristovim utjelovljenjem ponovno uspostavljena. Stoga u utjelovljenju Sina Božjega trebamo gledati njegovu pruženu ruku milosti kojom nas želi izvuči iz zagrljaja smrti. One smrti koju je neprijatelj čovječanstva đavao premazao zamamljivim bojama užitka da bi zasljepljenima, koji ne poznaju Boga bila što primamljivija.
Istina, da će mnogi reči kako vjeruju u Boga, ali na žalost to nije Bog koji je po Isusu došao među nas da nas spasi nego neko božanstvo koje bi tobože, kao neka nadprirodna sila trebalo priskočiti u pomoć kada nam zatreba. Izraze takve jadne vjere možemo vidjeti na nogometnim igralištima kada se nogometaši križaju kako bi postigli gol. Izraze takve vjere možemo vidjeti u vješanju krunica i svetih sličica i kipića u automobilima, koji bi nas tobože trebali zaštititi od nesreće, premda ti isti vozači psuju Boga i svetinje vjere. To je magija, praznovjerje, kao što je svojevrsno praznovjerje kada mislimo da smo unošenjem bora, nakita i štalica unijeli u svoju kuću Božić. Ili, kada jednim posjetom svoje župne crkve za Božić mislimo da smo kršćani.
Božić je vjera u Sina Božjega koji se rodio da nam pomogne kako bismo obnovili svoje ljudsko dostojanstvo i kako bismo u pravom smislu te riječi bili najuzvišenija stvorenja Božja na ovom svijetu. Tek tada i ti ukrasi i svjetla i štalice i borovi… zadobivaju svoj smisao u pravoj vjeri. Amen.
Molitva vjernika
Na blagdan rođenja našeg Gospodina uputimo molitve nebeskom Ocu za Crkvu i cijeli svijet:
1. Za tvoju svetu Crkvu da radost spasenja koje nam je došlo po utjelovljenju Krista Isusa radosno propovijeda po cijelom svijetu, - Molimo te.
2. Za kršćane; da budu vedri i zauzeti svjedoci tvoje utjelovljene Riječi, - Molimo te.
3. Za sve koji su na vlasti da se zalažu za pravedan mir i socijalnu pravednost, - Molimo te.
4. Za nas okupljene; da budemo uz nevoljne, osamljene, žalosne i sve one koji su potrebni naše pomoći, - Molimo te.
5. Za mlade, da ih oduševi novorođeni Spasitelj, kako bi ga slijedili i svoj život gradili na njegovom božanskom nauku, - Molimo te.
6. Za one koji trpe razne nevolje, da im ublažiš patnju, - Molimo te.
7. Za naše pokojne; da po tvome milosrđu zadobiju mjesto u vječnoj radosti, - Molimo te.
Nebeski Oče, usliši naše molitve koje smo ti uputili po tvome novorođenom Sinu Isusu Kristu koji s tobom živi i kraljuje Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Post je objavljen 22.12.2012. u 18:02 sati.