Jučer ulazim u prostorije redakcije šokiran uljuđenom atmosferom i popratnim dekorom. Osim postera sa anatomskim prikazom kostiju i zglobova noge izbužanog strelicama za pikado koji je na ulaznim vratima, svi su zidovi polipljeni kartama sjevernog i južnog neba, pa planeti, maglice, asteroidi i kometi s uvećanim detaljima u manjim okvirima... Poučen iskustvom nisam radija nagle pokrete ni započinja razgovor, a onda su me skužili i pogledali ispod oka, još su izvodili one grandiozne dvorske geste da im je drago što se „moje Visočanstvo spustilo među prosti puk“, a onda su mi išli objasnit situaciju. Kako sam skužija već nekoliko dana proračunavaju datum smaka svita i da im se čini da su Maje zajebale s brojanjem datuma pa da zbog toga nema ništa od 21.12. Nisu sigurni radi li se o danima ili misecima, ali opasnost još nije prošla. Osim toga, višekratno siluju fiksni broj Korada Korlevića iz zvjezdranice u Višnjanu – navodno im nije jasno zašto ih čovik odbija redovito obavještavati o trenutnom položaju Plutona kad je to užasno važno zbog njegove nagnute eliptike, pa su se zarekli da će otkrit najmanji asteroid ikad i nazvat ga „Korado“. To da mu se osvete jer on je poznati lovac na asteroide pa bi to treba bit udar na njegovu čast. Inače, nemaju nikakav teleskop. Pa su zarežali da šta to imam u kesi i jel za njih, ja sam reka da je to poklon, s moje strane mali znak pažnje za sva naša idiotska druženja proteklih godina i njihov doprinos „ST-ćanistici“, da se radi o jednoj društvenoj igri, takozvanom devetoprstom Morrisu, vrlo popularnoj u krčmama i na jedrenjacima 18. stoljeća, igra je dobra jer razvija kombinatoriku, pravila su jednostavna, a dobro ide uz alkohol i pokoji ulog što je u njihovom slučaju ravno samouništenju. Nagovorili su me da im odma pokažem kako se igra uz tisuću glupih primjedbi, ali ajde, u miroljubivom blagdanskom duhu su mi zahvalili jer da im je pikado dopizdija, a nisu se ni mogli dogovorit koliko punata nosi pogodak u prednji križni ligament, 25, 50 ili 100. Valjda je to pitanje mjerila, a njihova su rastezljiva do pucanja...
Dakle, praprapotomcima Maja i Nostradamusa, pozitivcima, bombašima samoubojicama gdje god se spremali detonirati, psihijatrima, ortopedima, logopedima, niskokvalificiranim radnicima, topovskom mesu, gladnima katoličke vjeroispovijesti, lošim studentima i njihovim starcima, Zdeslavu Šantiću, Nataši Janjić, osetskim separatistima, neonacistima i holywoodskoj kremi, navodno ugroženim životinjskim vrstama, posadama japanskih kitolovaca te svim onim lukavim glupanima sužene svijesti na visokim, srednjim i nižim položajima koji tako uspješno sređuju osobne prilike dok za ostale oru pustoš bez gran... Samo malo, samo malo, životinje smo već spomenuli... Uglavnom, svima njima, ali i vama, dragi i vjerni čitatelji „ST-ćanistike“, Gero u ime svoje i redakcijske ekipe želi čestit i konzumeristički uravnotežen Božić te uspješnu Novu godinu van globalnih kretanja! A mi ćemo se u toploj predblagdanskoj atmosferi redakcijskih prostorija skupit, zamrznit međusobne netrpeljivosti te okrijepiti dušu pjesmom na melodiju „Božić dolazi“ Srebrnih krila i Prijatelja od koje vam, jer smo uskogrudne ljenčine kao i obično, nudimo samo uvodne taktove uz napomenu da je nastavite kako vam se svidi...
Dok pada BDP,
kreditni rejtinzi,
dok tresu gradove
protestni mitinzi...
Dok gladni umiru
i kljasti cotaju,
a šporki ubogi
po smeću kopaju...
Srećom to nismo mi!
Napunimo čašice!
Nek odjekuju
taktovi zdravice!
Dobri ljudi i oni zliiiiii,
novcem kao dugom
vezani smo svi,
i ovu noooooooć!
RATA DOLAAAZIII...
Post je objavljen 22.12.2012. u 16:55 sati.