Marketing
VETER(IN)A(R)N
Prije točno godinu dana
sam mu tu,
s obližnje klupe
sve lijepo, slabo i ženski,
priznala.
A samo godinu dana poslije,
preciznije jučer,
bila sam u blizini te iste
klupe
pila gorku naranču,
puno se smijala,
pa i kroz dimne mirise
ruma i klinčića
i puno žmigavih lampica i lampiona,
plesala rokenrol sa
sedamdesetogodišnjim veterinarom,
koji je nekako odmah pogodio kakvog psa imam
i nije mi znao objasniti
kako
je to
pogodio.
A to kako je taj veterinar plesao,
taj
rokenrol,
bilo je to nešto nalik
lebdenju iznad površine,
( da znam crtati
nacrtala bih zračni vrtlog )
vrtila sam se i vrtila,
o bože kako sam se samo vrtila,
lebdila iznad,
slušala pobožno
te godine i tu mudrost u nogama.
Pričao mi je ko pravi
veteran emotivni
da sam prejaka
i za dva
muškarca
i da previše sve radim
po svom
i da su oni zapravo zbilja
malena dječica
al' da to nikada ne smiju saznati,
i da ko mi je to popapao moju žensku slabost.
Budući se razumije u životinje,
u njihovu divlju, instinktivnu prekrasnu prirodu,
pa i pogađa, zatreba li vam to,
i kojeg kućnog ljubimca
imate,
nekako računam da se razumije
i u žene,
ili bar ženske beštije.
I svašta bi mi još sigurno bio mudro rekao
čitajući me
iz mog plesa i okretaja
mojih,
ma ko knjigu,
al rokenrol je srećom ipak
jako brzi ples.
Moje žensko društvo
kasnije mi je pričalo kako su se baš bojale
za njega,
zbog njegovih nježnih godina,
jer ples je bio smiono brz,
mladenački,
pa su se nemilo začudile kad sam na kraju
ja bila ta koja je ostala bez sape,
a on je već tražio slijedeću partnericu.
RADOSTAN VAM BOŽIĆ ŽELIM !
Post je objavljen 22.12.2012. u 14:53 sati.