Sada smo negdje u učionici informatike..
Desetak nas je, s raznih roditeljskih.
Kako i zašto smo pošteđeni mi... ova napola porušena učionica, nikada mi neće biti potpuno jasno.
Nije ni važno, nakon svega...
Zbrinuta sam za svoju obitelj, svi smo..
Nadu nam daje to što smo preživjeli..možda i za naše obitelji ima nade.
Nitko ne može vjerovati da je preživio, samo zato da bi bio sam...
Preživljavanje mora imati smisla...
Ljudska solidarnost je neizmjerna.. to je možda ono što nas potpuno razdvaja od životinja, ta spremnost da se osvrnemo oko sebe, podignemo glavu ranjenom, stisnemo ruke koje se tresu uplakanom, kleknemo pokraj skamenjenog.
Osim tihog plača, jauka i krckanja polomljenog stakla, isprva se ništa drugo nije čulo.
A zatim prošaptane riječi, uzdah, poziv za pomoć..
I samo tako, ljudi su otresli prašinu, strah, bol i krenuli jedni prema drugima.
... ima li išta suosjećajnije od čovjeka..
Što se dogodilo!?
Prvo pitanje na svačijim usnama..
Kružili smo po prostoriji, dok je iznad nas žmirkala jedna fluroscentna žarulja, stvarajući i brišući sjene.
Stanite, nemojte potezati ništa, sve će nam se srušiti na glavu! - rekla je gospođa 'žuta'.. u nedostatku imena, oprostit ćete mi ovakav način identifikacije.
Gospođa je imala jarko žutu kosu, koju ni posuta prašina nije potpuno kamuflirala.
U pravu je! - oglasio se neki postariji gospodin, identifikacija 'suhi'.
kuc kuc kuc.. kuckao je 'glavati' blijed kao krpa po zidu oko sebe, ne obraćajući pažnju.
Stani čovječe, ne kucaj! - povikalo je nas nekoliko u glas.
Ajde bogati vi ćete mi govorit - odbrusi nam glavati.
Kad sam ja gradija kuće vi ste u pelene pišali - zakuca on jače da podvuče izjavu, kadli se na njega sruči oblak prašine i nešto opasno zaškripi.
Odskočio je poprilično brzo za njegove kile i kiselo se nasmijao.
He he he- suhi će - šta je? Usra se ti građevinac!
Ovo su biće tvoji gradili, pa se 'vako održalo? - zlobno će.
Koji moji, an? - ljuće će nego što je namjeravao glavati, da prikrije neugodu.
Koji? Da koji? A de ze, eto koji! Lipo ste školu izgradili, nema šta. Malo zatreslo i ode škola. Štedilo se na materijalu, a?
Ma komu š ti govorit, gubo esdepeova! Evo te živa i zdrava u školi i jopet ti nevalja!
E, nevalja, nevalja. Da ste napravili kako triba, svi bi ostali živi, bando lopovska! - suhi će raspaljeno.
Pa eto, što ti nisi gradija gubo!? Nega si vojarnu i bunkere gradija di je sad škola, pičkatimaterina komunjarska- zagrmi glavati.
Da je ostala vojarna, a ne crkva i škola, mi ne bi ni bili ovdi. To ka prvo. A ka drugo, da je to vojska gradila eeeeeeee, ne bi to porušila ni dva smaka svita.
Čuj smak svita - glavati će - a ko kaže da je smak svita, ha? Partija?!
Ne kaže partija, nego kažu knjige, da s šta čita u životu, zna bi. Maje su ovo davno predvidile.
Ma jeben ti ja tu Maju i nježine knjige- uvjereno će glavati. Samo Bog zna kad će smak svita.
Hvaljen budi - dopre iz kuta časnin glas.
Aj ti muči ludo zamotana - otrese se suhi - šta ti imaš hvalit. Da Bog postoji neb' ti školu na glavu srušija. Eto ti vjeronauk u školi! - zasmije se suhi.
Aj pusti ženu na miru, đava ti sriću odnija, možda si zbog nje živ, možda je nju Bog čuva pa je sačuva i tebe berlava!
Ja živ zbog nje?! Ja?! Prikrstiću se sad livon! - teatralno će suhi.
E dašta, prikrstićeš se kad znaš kako se krsti, đava te privrtljiva nosa - zaceri mu se glavati.
Ajde prestanite ljudi, dosta je toga - napokon se oglasi 'pilot' koji je stajao kraj žute.
Šta je sad korist prepucavat se oko pizdarija. Odrasli ste ljudi, niste dica. Triba promućkat glavom da vidimo šta je ovo bilo. Može li se ikako izać odavde.
Ostatak nas zamumlja potvrdno na ovaj glas razuma pokraj polomljenog školskog projektora.
Nevoljko, zamumljaše i glavati i suhi.
Sljedećih pola sata oprezno se razgledavalo okolo i u grupicama došaptavalo.
Jedino su suhi i glavati stajali izdvojeni i zlobno gledali oko sebe, po prvi put se slažući i s visoka gledajući na ostatak.
Naće oni đavla izlaz ka i oni - reče glavati suhom.
Naće vraga crnog, nu ih, žene, šminkeri i časna - zaceri se suhi - to cili život na tipke živi.
Da je tipka pa da se otvori izlaz, onda bi možda i izišli - nastavi suhi - to nit je kad radilo, nit na akcijama bilo.
A dašta, dobro kažeš, ni mašklinom zakopat, ni krave pomust - prihvati glavati, stojeći pored njega.
Nakon nekih 10-ak minuta 'karirana' nas pozove do porušenih ostataka, ispod kojih je izvirivao školski automat sa grickalicama, slatkišima i sokovima, nekim čudom skoro posve nedirnut.
Mora se reći da smo osjetili izvjesno olakšanje kad smo ga ugledali. Žeđ nas je već neko vrijeme pritiskala.
Glavati i suhi su se odmah progurali naprijed.
Treba to pravedno raspodijeliti - suhi će zapovjednički.
Slažem se - podrži ga glavati - to triba pribrojat, i zadužit nekog da čuva i dili.
A vas ćete dva pravednika među narodima, to napravit - ironično ću ja.
A da neš možda ti, mala, a? - suhi će. Šta ti znaš o pravednoj raspodjeli. Kad smo mi pravedno dilili ti se nisi ni rodila.
Ma šta ste vi pravedno dilili - umješa se glavati. Ne kažem da mala triba dilit, ali da će partizanč'na pravedno podilit, to moš prodavat jedino onom ko s vama 50 godina dilija nije
Ma šta ti hoćeš gubo ustaška. Odnilo ti didu dvorac ha, pa se nisi rodija sa zlatnim beštekom u guj'ci - zakrješti od smijeha suhi.
Ajde dosta ljudi - umješa se karirana - neka časna izbroji - pogleda u nas ostale pa kad je vidila da se slažemo, nastavi - i nek podjeli kad je vrime.
Ma šta časna! - vikne suhi - neće meni nikakvi popi dilit pa još i pravedno, moš mislit!
Nema šta časna dilit - umješa se sad i glavati - zna se šta žensko ima dilit kad je smak svita - namigne zgranutoj časnoj.
Evo nek partizanč'na pobroji, a ja ću podilit, jel pravedno - okrene se prema suhom koji mu zadovoljno klimne.
Za to vrijeme ostatak nas preživjelih se gledao, pilot u mene, ja u ozbiljnog, ozbiljni u žutu, žuta u kariranu, karirana u gospodina s odijelom... svi u svakoga... umorni, gladni...žedni...
Kao po nekoj komandi, kao po nekom prešutnom dogovoru, uzeli smo najbližu dasku, letvu, željezo, kamen i kad je časna zaklopila oči, umlatili smo suhog i glavatog....na smrt.
Naša mala skupina lako se dogovorila oko svega.
Hranu i piće smo pravedno podijelili.
Za 3 sata šaljemo dvoje ljudi na površinu.
U čast i slavu nezaboravnima
Gospodar muha - William Golding
“Maybe," he said hesitantly, "maybe there is a beast." [...] "What I mean is, maybe it's only us.”
Metro 2033. - Dmitry Glukhovsky
"You reap what you sow, Artyom. Force answers force, war breeds war, and death only brings death. To break this vicious circle one must do more than just act without any thought or doubt."
Post je objavljen 22.12.2012. u 01:33 sati.