Stajala sam tako na kiši čekajući autobus koji je kasnio. Sekunde su prolazile kao minute, a ja sam s otvorenim kišobranom promatrala svijet koji je odavno "smaknuo".
Božićni duh se polako osjeća. Neka je obitelj nosila božićno drvce kući, jedan je starac vikao kako imamo još 15 minuta do smaka svijeta (zar su i sat odredili?) i kako se on ide dobro najesti, nervozni vozači su trubili jedni drugima vjerojatno u strahu da smak svijeta ne dočekaju u automobilima sami.
U autobusu slična priča, vozač je govorio kako imamo još 10 minuta i svima zaželio sve najbolje, neke su babe komentirale suputnike koji im ne prepuštaju mjesta za sjesti, a meni se osmjehivao nepoznati mladić.
Kad sam došla kući shvatila sam da se smak trebao dogoditi prije 20 minuta. Pogledala sam kroz prozor, no sve je bilo po starom. Kišica je padala i bilo je oblačno, ali to se već događalo.
Sestra mi je rekla kako se u gradu sinoć organizirao doček smaka i kako su mnogi pobrali masu love na tome. Eto, bar je nekome dobro došlo.
Uopće nisam htjela pričati o ovoj temi jer je previše zastupljena, ali nekako mi se omaklo. Svima nam se omakne.
Post je objavljen 21.12.2012. u 14:13 sati.