Marketing
"U Čučerju na cesti samo sveci pomažu..."
Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije katolička je dogma, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake ljage istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha. Dogmu je proglasio Pio IX. u 19. stoljeću dok se sam blagdan slavi već od sredine 15. stoljeća.
Udruga Molitveni vijenac Kraljice Obitelji odabrala je upravo blagdan Bezgrješnog začeća za zajednički blagdan svih molitvenih vijenaca. U dogovoru sa svećenicima održana su i ovaj put cijelonoćna klanjanja uoči blagdana. I hvala Bogu, usprkos izuzetno nepovoljnim vremenskim prilikama. mnogi su se vjernici velikodušno odazvali i došli na noćni susret s Isusom!
Naša središnja proslava već se tradicionalno slavi u crkvi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji, kod otaca salezijanaca. Ovogodišnja proslava bila je uistinu nešto posebno zahvaljujući ogromnoj količini snijega koji je padao i padao cijelu noć i dan. Mnogi su morali odustati od dolaska na misu jer nije vozio gradski prijevoz.
Neki su odustali, ali ne i naša Marina iz Čučerja! Njeni su čučerski "bregi " bili zatrpani tolikom količinom snijega da je o tome i Večernji list pisao : "U Čučerju na cesti samo sveci pomažu!" Tako je i bilo! Samo su joj sveci pomogli da na vrijeme stigne do Knežije. Ona je sa svojim družicama iz čučerskog vijenca pripremila večeru za naše drage svećenike i to je trebalo "dostaviti" pod svaku cijenu.
Kaže Marina: "Bogu je sve moguće! Molili smo i čistili puteve i staze da bismo se „probili“ do glavne ceste i zaputili na Knežiju u crkvu Marije Pomoćnice. Reći će netko, imate vašu “čučersku Mariju“, ne treba odlaziti u druge župe i svetkovati njihove zaštitnike, pogotovo kada prilike to ne dopuštaju. Možda su u pravu svi oni koji svoj vjernički život provode mirno, tradicionalno i bez većih „turbulencija“. Možda se doista Gospodinu ne mile naše žrtve nego “srce raskajano“, ali može li netko činiti djela ljubavi ako u njemu nije nastanjen Duh Sveti? Tako je često u našim obiteljima potrebno „očistiti putove i poravnati staze“ kako bi naša djeca krenula u život pravim putem. Kako često moramo djelovati u „ekstremnim“ uvjetima da bi naše bračne zajednice rasle u zajedništvu? Može li netko bez žrtve i trpljenja odgojiti duhovno i moralno zdrave ljude? Vjerujem da Bog ne ocjenjuje naše dobre namjere od 1 do 5, ali se nadam da naša djeca, gledajući naš primjer, uče biti dobri, požrtvovni i bogobojazni ljudi i praktični vjernici, kojima ništa nije teško učiniti - niti za Boga niti za brata čovjeka!
Zakoračili smo u godinu vjere, u kojoj nas Sv. Otac poziva na jače i konkretnije življenje katoličke vjere, naviještanje i svjedočenje osobnim primjerom. Usuđujem se zaključiti da je i ovo "hodočašće" našeg čučerskog molitvenog vijenca na Knežiju bio mali doprinos jasnom svjedočanstvu naše vjere u Isusa Krista, koji je po Mariji, Bezgrješnoj Djevici, darovan svijetu."
Misu je predvodio župnik don Ivan Stojanović.
Poslije svečane svete mise, koju je pjesmom i glazbom animirao zbor mladih "Plam" iz Kustošije, počastili smo naše domaćine i goste ukusnim delicijama.
Pri povratku čekala nas je opet ista nevolja: snijeg i vjetar, neočišćene ceste, ali sad je bilo puuuuuno lakše jer smo bili radosni i sretni, okrijepljeni i dušom i tijelom!
Post je objavljen 20.12.2012. u 23:38 sati.