ljubavi, crni su ti dlanovi
okrenuo si ih prema meni u snu dok si pokušavao
zaobići onu rupu koja te proganjala
koja je prijetila da će nas progutati bez milosti
ja to nisam vidjela
ljubavi,
mumljao si
ustiju punih srebrnog perja
nisi me mogao prepoznati
opipavao si moje lice kao slijepac trudeći se ne probuditi me
zaspao si u drugoj sobi
dok sam ja zalijevala paprat
našu djecu slala na igranje
preslagivala kamene blokove u povoljniji položaj
ljubavi, spavao si stoljećima,
pod morem
sve ono što su nam rekli nije bila istina
lagali su,
bilo je onako kako smo predosjetili duboko u šumi
sjećaš se
jedući mokru mahovinu
ne trebaš se buditi
spavaj još malo
ja ću sprati boju s tvojih dlanova
tragove s posteljine
ne brini
kad se probudiš sve će biti onako kako si sanjao
prepoznat ćeš me po mirisu i boji
naša djeca do tada će odrasti i nestati
ostat će samo paprat iz duboke crne šume
koju smo držali u naručju kao najdivniji poklon
moje lice i dalje je sjajno
još samo malo
Post je objavljen 20.12.2012. u 13:12 sati.