Marketing
Smak svijeta
Priroda je, kažu, nemilosrdna. Ustrojena je tako da najjači preživljavaju i kroz svoje gene prenijete na potomstvo osiguraju produljenje vrste. Dakle budućnost i siguran opstanak je na najjačima, najsposobnijima i najprilagođenijima. To je evolucija.
Ljudska se vrsta kroz povijest i svoj razvoj pobrinula da do maksimuma smanji broj prirodnih neprijatelja. Ali čovjek je postao sam sebi problem. Odlučio je da sve svoje frustracije, svoje probleme i prostornog i uopće životnog karaktera rješava ratovima.
Budući da obje zaraćene strane žele pobjedu i uspjeh, za rat pripremaju i u rat naravno šalju svoje najsposobnije ljude. Ljude bez fizičkih i bez psiholoških mana i nedostataka. Ljude koje je priroda „predvidjela“ za produljenje vrste. Zanemarimo pritom, naravno, upitno psihofizičko stanje osoba koje odlučuju o ratu i njegovoj potrebi.
Dobro je znano da u tim i takvim ratovima vrlo veliki broj sposobnih i zdravih ljudi gine, stradava i fizički i psihički.
Dakle, za produljenje vrste ljudskoj rasi ostaju oni nesposobni, oni nestabilni psihički, oni koje bi evolucija kod svih ostalih vrsta oglasila kao nepodobne, kao slabe i kao nepoželjne.
Jesmo li mi svojim ponašanjem „naljutili“ prirodu pa nam okreće leđa i našu evoluciju okreće unatrag?
Možda će mi sada mnogi zamjeriti i reći kako sam nehuman, kako i oni manje sposobni imaju pravo na život. Ali, je li humano ratovati i zbog toga žrtvovati tolike ljude? Je li humano najsposobnije među nama ubijati, stvarati od njih invalide? Nisu li nam dovoljne i prirodne katastrofe, žrtve stradale u prometu…?
Kaže jedna definicija: rat je higijena društva. Možda u samom začetku, jer rat povede i u rat na početku kreće onaj dio društva koji više nema što izgubiti. Nažalost, svaki rat do kraja dovode oni najsposobniji i najrazumniji među nama i pritom "poklone" svoj život za neku bolju i svjetliju budućnost narednih naraštaja… Ili...?
Post je objavljen 19.12.2012. u 19:10 sati.