Marketing
LE BISTRO, EU GOURMET EXPERIENCE - Hrvatska
12.12.2012
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1
Naša posljednja večera; u Le Bistrou, povodom predstavljanja europskih kuhinja. Posljednja na repertoaru bila je, naravno, Hrvatska. Domovina čvaraka, kobasice, purice i mlinaca, blitve i ribe, a mi smo kušali sljedeće:
Za hladno predjelo ponuđeni su nam klasična salata od hobotnice i domaćih maslina koje su meni bile malo gorke, no zato je meso od hobotnice bilo ful mekano, uronjeno u gro maslinovog ulja za toćanje, a cijelu kombinaciju podigli su kapari, češnjak i cherry rajčice. Odlično!
Dalmatinski pršut i paški sir su bili klasično dobri i nepredvidljivi dok je topla pita od maslina bila fino začinjena smjesa od maslina na lisnatom tijestu. Zanimljiva kombinacija.
Inćuni marinirani u maslinovom ulju i rikola stajali su na brusketici u kojoj je bilo malo sira što je dalo izvrstan šmek.
Uz predjelo pijuckali smo liker od suhe šljive (on) što je bilo slatko i fantastično, dok je moja rakija od smokve bila nešto žešćeg okusa i fino mi je spalila jednjak, ali ako ništa drugo osjetila sam smokvu dok mi je vatrena voda klizila niz grlo. Veselica!
Uz glavno jelo, pak, pijuckali smo Tomićevog plavca, prema Švrćinom izboru. Izvrsno crno vino; ne presuho, ne preslatko, ne prekiselo. Sve nešto ne, ali u biti da, da super. Još samo da je bilo malo hladnije, bilo bi fantastično, ali i sobna temperatura mu je godila. A i nama.
Za toplo predjelo dobili smo štrukle Esplanade po kojima je istoimeni hotel nadaleko poznat. Esplanadine štrukle prvo se kuhaju, pa zapeku u vrhnju i na kraju gratiniraju. San snova što bi se reklo. S tim da su ove štrukle bile neutralnog okusa, pa su se slobodno mogle pošećeriti ili posoliti, no ne bi izgubile na svom originalnom okusu.
Drugo toplo predjelo su bili fuži u kremastom umaku s tartufima s tim da su se fuži mogli malo kraće kuhati dok mi je umak bio prerijedak, ali je to u biti s vrhnjem razrijeđena tartuf pasta, pa onda nije ni čudo. Švrći se jako svidjelo. A ak se njemu sviđa onda je jelo iznad (mog) prosjeka. 
Što se glavnog jela tiče tu smo, prema prijedlogu konobara, krenuli od lakših prema težim jelima, tako da smo prvo probali pečeni file orade s blitvom na dalmatinski koja i nije baš bila ‘’na dalmatinski’’ jer to podrazumjeva zgnječene kockice kuhanog krumpira skroz izmješane s blitvom i gro češnjaka. Al što je tu je, riba je bila dobra, iako joj kora nije hrskala već je donji bio jače pečen, no uz zrno soli, kap maslinova u’ja, sve može proći.
Dalmatinska pašticada s domaćim njokama mogla je biti malo kuhanija. Nije bila špikana (džepići s pancetom), a ni umak nije imao suhih sljiva 
, ali je zato bio pun sosa od rajčice. Ne baš nasjretnija kombinacija, ali prošlo je, pogotovo u kombinaciji s konzistentnim i kasnije dosoljenim njokama.
Ali je zato teleće pečenje s polama od krumpira bilo fantastično. Krumpir je bio dobro pečen, izvana fino hrskav dok je ostao kremast unutra, dok je teleće meso bilo fino, mekano i sočno, a sve skupa je bilo preliveno sosom od pečenja koji se dugo i polako iskuhavao pa je ostao fini slani esenc.
Ja sam već na predjelima podigla bijelu zastavu, dok se Švrćo hrabro držao do samog kraja, no kad su stigli deserti nisam mogla ne pojesti, barem dva od tri ponuđena
Oduševila me rožata koje je bila slatka po običaju, ali dobro skuhana, znači ne prerijetka, ne pregusta već je lagano plesala po tanjuru.
Šnenokle ili noklice od snijega nisu bile klasične kuhani-bjelanjak-noklice već snijeg od bjelanjaka sa šećerom tučen na pari i sušen u pećnici s džemom od malina iako je na meniju pisalo da se radi o umaku od jagoda. Mali propust, ništa za to. Maline su svojim kiselim okusom ublažile inače preslatke bijele kuglice, dok je krema od vanilije uravnotežila cijelu kombinaciju. Interesting. To volimo.
Pite od maka i oraha nisam uspjela probati jer sam već pucala po šavovima, ali Švrćo je rekao da su obje bile super, s puno nadjeva što se uvijek cijeni kad su makovnjača i orahnjača u pitanju.
Moram priznati da mi je malo žao što je ovaj projekt, koji je za svu pohvalu, završio. Stvarno mi je bilo lijepo doći na mjesto gdje nas svi znaju, upoznavati nova jela, istraživati nove okuse, družiti se s uljudnim osobljem, koje nas je tu večer, jednom divnom gestom ugodno iznenadilo.
Svaki put na nekoj od večera rekla sam samoj sebi da obavezno moramo posjetiti zemlju domaćina i sami istražiti njihova autentična jela, jer svaka zemlja ima nešto zanimljivo i neobično za ponuditi. A to obožavamo. No, do sljedećeg sličnog iskustva ili putovanja u neku od europskih zemalja, ostajemo u Hrvatskoj i šaramo po našim restoranima. Veselimo se i tome!
Post je objavljen 19.12.2012. u 13:55 sati.