Bože moj, ova spoznaja me baš ljuti. Onomad sam propustila jedini trenutak, u kome sam smjela da budem onoliko stara koliko to i izgledam...a nisam ga čak ni primjetila. Pa dobro, neposredno nakon mog rođenja bilo je u redu što sam izgledala kao novorođenče, ali več nakon nekoliko mjeseci, kad su druge bebe uveliko počinjale da prave prve korake, ja sam,još uvijek, kao vreća, sjedila na bakinom krilu i nisam čak volila ni da puzam. Ma puzala sam ja ali je moja mama želila malo više zrelosti.
Nekoliko godina kasnije bila sam osobno uvrijeđena kad me je prijazna prodavačica u prodavnici mješovite robe upitala da li idem u vrtić... a ja sam upravo pošla u drugi razred osnovne škole. Naravo da sam lizalicu mogla zadržati iako je bila namjenjena za mlađu djecu, ali prodavačici je bilo neugodno pa je odmah počela da poslužuje jednog starijeg čovjeka u redu iza nas..
Sa deset je bolje izgledati kao da imaš dvanaest (nemaš više učiteljicu nego za svaki predmet drugog nastavnika) a sa dvanaest kao da si petnaest (napokon sve znaš bolje od mame).
Kad bih danas imala onakav struk kao sa šesnaest, ne bih imala ništa protiv, ali sa šesnaest izgledati kao da imas šesnaest bilo je (a i sada je) potpuno nemoguće!!! Konačno bolje se predstavljati kao da imaš osamnaest...jer sa osamnaest si mogao ući na svaku igranku i sve redom zadiviti. Sa osamnaest bi najradije da ti je dvadesetpet jer više ne djeluješ kao učenica nego neko ko stoji čvrsto na svojim nogama (sa radnim mjestom i platom – što je jako bitno... ta samostalnost).
Nemam ja ništa protiv mojih sadašnjih godina, ali reklame koje se vide na svakom koraku, kažu da je preporučljivo, ako želim bilo gdje da uspijem, izgledati barem deset godina mlađe. U tu svrhu preporučuju mi da koristim kreme i serume koje dokazano umanjuju bore, staračkim flekama ne dozvoljavaju ni da se pojave a dokaz je holivudska diva XY, koja sve to također upotrebljava i izgleda sjajno.