MOSKVA
Iako sam ponio foto-uređaj....od mojih fotografskih dosega ću vas sačuvati...
Jednostavno se ne volim slikati (makar mislim da baš nisam najtneugledniji lik na ovom svijetu) ili bolje rečeno..više me zanimala jedna ukrajinska birtija nego obližnji Kremelj i Boljšoj Teatar...
Ha koja prizemna filozofija, ali joj iskrenost daje neki oblik čistoće, pa se mogu pokriti onom Bodlerovom (ne da mi se tražiti kako se točno piše ..jer dok nađem kak se ispravno pišu francuska prezimena, zaboravim što sam htio reći..zamisli Charles Pierre Baudelaire) da je jedina i prava ljubav prema želudcu.
Tako sam se nakon neke ukrajinske rakije i mljevenih čvaraka s nekom ljutom paprikom, dočepao većeg komada mesa, koji sam slasno smazao i zalio odličnim crnim pivom.
Moja supruga zna da ja gradove pamtim po gostionicama a ne po spomenicima..jer mi se čini da će spomenici tamo biti vječno..a gostionice nisu tako postojane, a pošto znam da ne čita moj blog, mogu nastaviti u ležernom tonu.
Kad smo već kod Moskve, oni imaju puno više spomenika nego mjesta na kojem možeš prijeći na drugu stranu ulice.
Kad sam došao do hotela, koji je naznačen kao u centru, htio sam malo propješačiti do tog istog centra.
Nakon nekih pola sata hoda sam shvatio da su udaljenosti u Moskvi neka druga kategorija u odnosu na našu "metropolu", a kad sam htio na drugu stranu shvatio sam i da mi se lakše okrenuti na autobahnu Muenchen Stuttgart nego prijeći na drugu stranu ulice u Moskvi.
Kad sam se našao s našom braćom Rusima i vidio kako "funkcioniraju" (radi se o sportskom miljeu) pitao sam ih "Kako ste vi pobjedili Švabe" a oni se smiju i kaže "Ne mi, nego zima!!!
I oni stvarno rade na -15, ruše, zidaju..griju se s plinom i vozaju tačke okolo...i imaju tone Azijata, koji su najvećim djelom podpuno neprilagođeni...
I tako Rusi ko Rusi, iako imaju svijest da su najveća zemlja na svijetu, ona je vrlo zamagljena jednom klasičnom slavenskom apatijom i skoro fatalističkim stavom da se tu ne može ništa promjeniti.
Zamislite najveći narod na svijetu vode dva omalena KGB-ovca, zemlja im je puna petokraka i spomenika jednom od najvećih zločinaca na svijetu V.I.Lenjinu..i Ništa!!!!
Čudi me da nisam naišao na nijedan onom gruzijskom bastardu?
Našao sam se i s predstavnicima srbskog naroda, koji su također rezignirani i koji se valjda smatraju malim Rusima...
A našao sam se i s našim blogerom gospodinom Bocacciom, s kojim sam proveo jedno prekrasno popodne, ogovarajući one blogere koje znamo "onako"
(Geo, moš mislit kak sam fin bio, kad sam lijepo o tebi govorio)
A ako vas zanima Moskva u fotografijama stisnite na fotografije za Moskva (svakako pogledati metro)
I unatoč određenoj dozi ludosti koja "vlada" ruskim prostorom, ne treba zaboraviti da su drug Lenjin i drug Staljin pobili 290.000, od ukupno 320.000 pravoslavnih svećenika, mislim da se ne bi našla ruska medicinska sestra koja bi izvršila samoubojstvo, misleći da je bila indiskretna prema kraljievskoj obitelji.
Naime nisam stigao komentirat slučaj te nesretnice, ali nažalost ona je Model odanosti ludilu, i primjer britanskog ludila..
Tako sam prije 40-tak godina u "Izboru" čitao da je predsjednik uprave Japanskih željeznica odrezao mali prst u znak isprike što su mu svi vlakovi u godina kasnili 0,23 sekundeI.
Mislim da nije teško spoznati šta ljude nuka da se sakate i ubijaju u ime njenog/njegovog veličanstva.
Možemo to postaviti i kao filozofski problem (po A.Camusu "Samoubojstvo je jedini ozbiljan filozofski problem") a možemo se i upitati šta nas to priječi da Stvoritelju nismo kadri ni odati mali znak pažnje, a kamoli da govorim o davanju slave Istom.
| Ruta de zares y bolcheviques 1 2 3 44 46 47 49 pps |
| View more ebooks on ebookbrowse.com |