Ako je točno što piše J.L. (ograđujem se jer ono što pišu mediji uvijek treba uzimati sa stanovitom rezervom) onda ova vlast za mene nema više nikakve vjerodostojnosti.
Prema svim anketama, naime, ministar zdravlja (a znam iz osobnih 'pouzdanih' izvora da je to tako) je najpopularniji ministar u vladi a, što je za mene osobno važno, nije sklon podilaženju 'žutilu'. I to znam iz 'pouzdanih' izvora. Da je to točno pokazao je i nedavni prilog u Dnevniku HRT kad ga je Šprajc pokušao natjerati, doslovno natjerati, u duhu žute štampe da se izjasni hoće li se ili ne kandidirati za gradonačelnika Zagreba. Na opetovano pitanje dao je odgovor kakav bi svaki ministar u vladi trebao dati na takva provokativna pitanja. 'Nakon dogovora u stranci sve će se znati'. Dobra pouka za HNS samo što bi odgovor trebao glasiti: 'Nakon dogovora koalicije sve će se znati.'
Jednako tako znam, a i osjećam u svakodnevnom životu sedamdesetogodišnjaka kojem je 'zdravstvena skrb' gotovo svakodnevna potreba, da je to jedini ministar čije je ministarstvo polučilo kakve takve rezultate u ovih godinu dana uz Ministarstvo financija sa svojim aktivnostima glede povećanja poreznog opterećenja.
Ako je točno što sugerira naslov u J.L. (tekst nisam namjerno pročitao prije pisanja ovog osvrta jer želim spontano reagirati na ovo najnovije možebitno 'žutilo') onda je DEFINITIVNO i KONAČNO bjelodano da ni ovoj vlasti nije bitan interes svekolikog pučanstva Hrvatske već ISKLJUČIVO osvajanje vlasti na NAJAKTRATIVNIJEM (politički najvažnijem) biračkom polju. Jer ako sposobnog čovjeka miču s položaja koji je u interesu CIJELE Hrvatske da bi se osvojio položaj u jednom gradu, pa makar to bio i glavni grad Hrvatske, onda onaj koji to radi nije za drugo nego za – odstrel.
I to u doslovnom smislu te riječi.
Kad bi, što je ipak nezamislivo, nakon takve odluke vrha stranke (čitaj 'Manekena'), R. Ostojić odbio ponudu i ostao na svom dosadašnjem mjestu nastavljajući započeti posao, pa makar uz prijetnju isključenja iz stranke ili smjene s ministarskog položaja, tada bi dotičnog smatrao časnim čovjekom. No on će se najvjerojatnije zbog 'stranačke stege' (zbog koje svojevremeno nisam htio biti suosnivač stranke 'Laburista') povinuti nalogu 'Manekena', saviti kičmu i prihvatiti se posla koji mu, obzirom na svoju struku i svjetonazor (liječnik je i nije populist) po mom dubokom uvjerenju ne leži.
Ali što se može: vlast prije i iznad svega!