Marketing
Krunoslav Mazalin: "Istinski branitelji najgore su prošli nakon rata!"
'PUN BI POGODAK BIO DA SE JAVNO OBJAVE LAŽNI BRANITELJI I LAŽNI INVALIDI' - KAŽE PUKOVNIK HRVATSKE VOJSKE.
U četvrtak, 21. lipnja, obilježava se 20. obljetnica oslobodilačke akcije Miljevačkog platoa, u kojoj su prvog dana ljeta 1992. godine sudjelovali pripadnici 4. bojne 113. brigade te dijelovi 3. bojne 142. brigade, Policije i Vojne policije. Bila je to do tada najveća akcija Hrvatske vojske oslobađanja okupiranog područja Republike Hrvatske od jugo-srpskog agresora. Akcija je praktički trajala jedan dan, od pet sati do večernjih sati tog 21. lipnja. Oslobođeno je prostor od 108 četvornih kilometara i sedam sela Miljevačkog platoa, isključivom nastanjenim hrvatskim stanovništvom.
Što je sve prethodilo i pod kojim se okolnostima krenulo u oslobađanje Miljevaca – pitali smo zapovjednika ove briljantno izvedene akcije i tadašnjeg zapovjednika 4. bojne 113. brigade, pukovnika Krunoslava Mazalina.
- Akcija oslobađanja Miljevaca pripremana je duže vrijeme, a njoj su prethodili ratni događaji iz 1991. godine. Naime, nakon pada Drniša pripadnici neprijateljske vojske stalno su ulazili u miljevačka sela te su maltretirali stanovništvo, pljačkali i palili kuće. Naše postrojbe imale su na području Miljevaca prvi veći okršaj u 11. mjesecu, u kojemu je neprijatelju uništen jedan tenk i jedan pincgauer. Na žalost, jedan hrvatski branitelj je poginuo, a jedan je bio ranjen. Drugi se zbio u 12. mjesecu nakon što je agresor, koristeći transportere, nastavio s pljačkom i paleži po miljevačkim selima. Našom planiranom diverzantskom akcijom, srbočetničkoj vojski naneseni su znatni gubitci u ljudstvu i tehnici, a našim redovima poginuo je jedan branitelj. Nakon te akcije, zapovjedništvo 113. brigade i zapovjedništvo neprijateljskih snaga dogovorili su obostrano povlačenje s područja Miljevaca. No, na Badnjak druga strana izigrala je dogovor i okupirala u potpunosti Miljevački plato.
PRIPREMA OSLOBAĐANJA NOS KALIKA
Kada su ponovno počele aktivnosti Hrvatske vojske na toj bojišnici?
- Bojišnica je mirovala nešto više od dva mjeseca, točnije do 2. ožujka 1992. godine. Tog dana oslobodili smo selo Nos Kalik, koje je dio Miljevačkog platoa, a sve u svrhu priprema za glavnu lipanjsku oslobodilačku akciju.
A kada su započele opsežnije pripreme?
- Najprije, moram napomenuti da naša 4. bojna početkom travnja odlazi na Južno bojište i na predjelu Stolova vodi teške borbe s neprijateljem, kojeg nakon uspješne obrane tog područja, odbacuje desetak kilometara unatrag. Za to vrijeme dok smo ratovali na Južnom bojištu, već je na Miljevački plato ubačena grupa od desetak domaćih boraca koja na tom području vrše kontinuirano svakodnevno izviđanje. Te aktivnosti bile su vrlo bitne za donošenje odluke o konačnom oslobađanju Miljevačkog platoa. Nekoliko dana prije početka akcije, točnije 17. lipnja, ojačali smo izviđačku grupu koja je ostala na Miljevcima, u cilju da još jednom provjeri stanje i osigura lakši ulazak naših glavnih snaga.
Kada je akcija pokrenuta?
- Vidite, 20. lipnja, a to je večer uoči početka akcije, svi zapovjednici, radi njezine tajnosti, nazočili su na otvaranju Međunarodnog dječjeg festivala koje je održan u sportskoj dvorani Baldekin. Tijekom te večeri naše su postrojbe, podijeljene u 25 grupa, već krenule na svoje početne borbene položaje i tijekom noći stigle su na dogovorena odredišta. Napad je počeo bez topničke pripreme, točno u pet sati. Vrlo brzo je oslobođen veći dio Miljevaca i akcija je praktični završena tog 21. lipnja u 20 sati navečer, kada je slomljen zadnji otpor neprijatelja u selu Ključ. Moram naglasiti da su pored 4. bojne, veliki doprinos dali i druge postrojbe iz 113. brigade, kao i dijelovi 142. brigade, MUP-a i Vojne policije.
LOŠ STATUS BRANITELJA
Poznato je da ta večer 21. lipnja nije bio i kraj bitke za Miljevce!?
- Da, nije bio kraj. Dva dana kasnije, nakon što je neprijatelj shvatio što mu se zapravo dogodilo, kada je prihvatio činjenicu da je izgubio gotovo trećinu svojih snaga, odlučio je vratiti Miljevački plato. S osam tenkova i četiri oklopna transportera te 200 martićevaca, 23. lipnja je neprijatelj krenuo u protunapad. Kada su neprijateljske snage uočene, bile su udaljene dva kilometara od Miljevaca. No, zaustavljene su na našoj prvoj obrambenoj liniji, a uz potporu naših tenkova i topništva koji su djelovali s lijeve i desne strane. Uništena su dva neprijateljska tenka, a ostali su se nakon toga povukli u vojarnu Trbounje. Uglavnom, agresorske snage su na kraju razbijene i odbačene. A ta činjenica najbolje govori kako naša vojska nije podlegla nekakvoj euforiji nakon pobjedničke akcije, već je znala s kim ima posla. Dakle, prvog dana glavne snage akcije su ostale na terenu, te pojačane s novima, uspješno su formirale obranu koja je rezultirala onemogućavanjem neprijatelja da vrati izgubljeni teritorij. Također, moram naglasiti da su ovaj veliki vojni uspjeh tijekom akcije ostvarili obični ljudi-ratnici, pripadnici pričuvnih postrojbi Hrvatske vojske, koji nisu bili profesionalni vojnici.
Što mislite od današnjem statusu hrvatskih branitelja, je li on primjeren s obzirom na njihov doprinos u stvaranju hrvatske države?
- Mislim da nije. Većina istinskih branitelja nema ništa od Domovinskog rata. Invalide Domovinskog rata i njihove obitelji, kako i priliči, država je zbrinula na adekvatan način. Međutim, svi oni pripadnici Hrvatske vojske, koji su na bojišnicama proveli po pet godina, a imali su sreće da nisu bili ranjeni, danas nemaju nikakav status.
Po vašem mišljenju, treba li objaviti registar branitelja i treba li objaviti registar invalida Domovinskog rata?
- Protiv sam objavljivanja tih registara. Branitelje prigodom nekakvih obljetnica treba postrojiti, kao što ćemo to učiniti sa svim sudionicima miljevačke akcije 21. lipnja u Drinovcima. Pun pogodak bi bio da se javno objave lažni branitelji i lažni invalidi Domovinskog rata. Dakle, imena onih osoba koje su se našle u tim registrima, a nisu vidjele ni dana rata, niti su mogle postati ratni vojni invalidi.
Susrećete li danas neke ljude koji imaju status invalida Domovinskog rata, a znate da nikad nigdje nisu bili ranjeni, odnosno da su zapravo lažni invalidi.
- Osobno na našem području ne poznajem i ne znam za takve osobe. Moram istaknuti da kao zapovjednik nekoliko ratišta nisam u tu svrhu nikome dao svoj potpis. No, ponavljam, lažnih invalida zasigurno ima i njima se trebaju pozabaviti državne institucije.
SLABA DRŽAVNA SKRB
Nedavno je objavljen podatak da prosječno godišnje sto branitelja počini suicid. Koji su, po vama, razlozi te crne brojke?
- To je posljedica nedovoljne brige države o onim brojnim braniteljima koji su imali sreće da nisu ranjeni, a danas su teškog socijalnog stanja i nikakve beneficije nisu ostvarili iz Domovinskog rata. U Hrvatskoj postoje na stotine braniteljskih udruga, koje osnivaju uski krugovi ljudi radi nekih svojih osobnih interesa, a uopće ne vode brigu o svojim suborcima i njihovim egzistencijalnim problemima, bilo preko kvalitetne komunikacije ili pak, s konkretnom pomoći. Ni država u svezi rješavanja ovih problema nije razvila kvalitetne mehanizme.
OSAM POGINULIH BRANITELJA I 80 NEPRIJATELJSKIH VOJNIKA
- Tijekom miljevačke akcije poginulo je osam hrvatskih branitelja. S druge strane neprijatelj je pretrpio ogromne gubitke, poginulo je oko osamdeset pripadnika srbočetničkih snaga. Inače, u cijeloj akciji oslobađanja i kasnije odbijanja neprijateljskog protunapada sudjelovalo je oko 500 hrvatskih branitelja, dok su se glavne snage samo oslobađanja Miljevaca sastojale oko 250 pripadnika Hrvatske vojske. Neprijatelj je raspolagao sa snagama od jedne pješačke bojne, dakle sa oko 500 vojnika. A uz tenkove, imao je jaku topničku potporu iz vojarne Trbounje, te mu je težište obrani bilo na komunikaciji Nos Kalik – selo Drinovci – kazao je pukovnik Krunoslav Mazalin
UN TRAŽIO POVLAĆENJE HRVATSKE VOJSKE
U vrijeme miljevačke akcije bilo je stanje ni rata, ni mira, a krhko primjere nadgledali su pripadnici UNPROFOR-a, odnosno "plavih kaciga" Ujedinjenih naroda. Je li bilo pritisaka iz Zagreba preko generala Petra Šimca, zapovjednika Zbornog područja Split, kako se u to vrijeme to pričalo, da povučete vojsku sa oslobođenih Miljevaca – pitali smo pukovnika Mazalina.
- Prijedlog za pokretanje akcije kojeg smo inicirali nas nekolicina zapovjednika, podržan je od zapovjedništva 113. i 142. brigade, uz prethodno zeleno svjetlo iz vrha Države. Je li je nakon reagiranja UNPROFORA-a, Zagreb zatražio povlačenje naših snaga, to ne znam. Ja sam bio zapovjednik akcije, bio sam cijelo vrijeme na bojišnici i do mene zahtjev takve vrste nije došao, a je li je on bio upućen zapovjedništvu brigada, ni to ne ne znam. Naš teritorij bio je okupiran od strane jugo i srpsko-četničkog agresora i Hrvatska vojska imala je legitimno pravo na oslobađanje svog državnog teritorija, odnosno na aktivnu obranu, kako se to kaže vojnom terminologijom – kaže Mazalin.
VIDEO: Akcija "Miljevci" (21.06.1992. - 23.06.1992.)
Post je objavljen 17.06.2012. u 12:37 sati.