Toplo je i otapa se snijeg, curi otopljen iz lukova, s borova, kaplje s prozora. Izlazim van i samo
duboko dišem, oslobađajući pluća suhoće kojom su disala prethodnih dana. I samo dišem i osjećam
ih, kako se smiješe. Udišem taj zrak i osjećam kako odlazi u dijelove mog tijela, kako putuje krvnim
zrncima, prenoseći život. Osjećam taj život u sebi, dok tako stojim u mraku i gledam u beskrajnu
neosvijetljenu daljinu. Stijena sam, a to još nitko i ne zna. Ne znam ni ja. Znam da znala sam biti, nekad
prije. I koliko god ponirem zadnjih dana, tjedana, znam da bit ću ponovno. Znam da bit ću.
Počela je kiša. Sada, u ovom trenutku, u jednoj sekundi došla mi je slika iz djetinjstva. Ja i moj dnevnik.
Počela sam pisati već sa 6 godina, u malu, kožnu bilježnicu. I tada sam pisala najviše kad bilo mi je
najgore, kad u krevetu sam ležala, u dječjim virozama, proljevima i povraćanjima. Jela banane, gledala
crtiće. Betmena. Banane i betmen. Kiša se jako pojačala sada, nosi onaj otopljeni snijeg do zemlje, do
betona, prekidajući tijek njegova oslobađanja. Moj ne prekida. Jer moj se i ne događa. Tek čekam na njega.
Čekam da dođe taj tijek oslobađanja i da me oslobodi tih zavežljaja emotivnih koje nosim na leđima.
Čekam zaista to oslobođenje kao pustinja kišu. Voljela bih da sam jaka kao i B. Da na tijelu ne osjećam
otiske emocija koje me pritišću, koje potiskujem. A ta djevojčica, koja je u krevetu stisnuta ispod pokrivača,
u rukama stišće crnu bilježnicu i u nju utiskuje nedavno naučena slova, tiskana, velika, nespretna....
Život je za nju vrlo jednostavan. Kad pogleda crtić, slijedi drugi. Vani je kiša. Tata gleda sport, a ona čeka
na red za sljedeći crtani. Brat radi herbarij. I pita ju, onako malu, "jel postoji biljka rogoz, vodena leća i
uvija". Kad je bolesna, to je nešto s čime je vrlo pomirljiva, jer navikla, osjetljiva. Povraća 11 puta i pojede
9 banana u jednom danu, jer od svega što smije jesti, to najviše voli.
Sada bih da netko samo u tišini sjedi kraj mene i da dišemo. Uzdišemo. Bez pitanja, bez odgovora.
Samo da postojimo u tišini, tijelo uz tijelo, duša uz dušu. U tišinu zavijena, u tišini stisnuta uz osobu,
zaspati.
Post je objavljen 15.12.2012. u 19:53 sati.