Marketing
Na dobro van doša Božić i Godina Nova!
Malo sidin, malo ležin, i tako već od četvrtka, šesti od ovoga miseca. Ali neću pričat o tome ča mi je, kako mi je i još najbitnije kako bi mi moglo bit ... Neću ni spominjat da mi boli i Vinkicu, i da je bar Zakonita zdrava. Iako nezaposlena 
... pa nas doma tetoši.
Provaću bar na momenat zaboravit crnilo, ili da ga bar zamislin u slasnome rižotu. Od sipe, recimo 
Ne triban se njanci ošervat (osvrnit, za sjevernjake) na svoju situaciju. Neću više njanci užižat televiziju. bar ne ovu našu, domaću ...
Pogotovo u doba od dnevnika. Uopće ne želin mislit duže od nedilju dan unaprid.
Jesmo li smeće? Jesmo. Pa ča onda ... ionako su se niki od nas već ušestili u istraživanju kontejneri. 
Di je nesta oni smješak našega svita? Evo, silon prilik, dokle sedin i meditiran ... o svemu san jema vrimena dobro promislit, a u pozadini, koji radio okrenija da okrenija, tuču zvončići, iskaču mali i veliki Dida Mrazovi, Sveti Mikule (Nikole, za sjevernjake) i Svete Lucije.
Odakle sve to, di je i kad je počelo?
Po pričanjju naši stariji, kod nas se, pogotovo na otocima, uvik dicu darivalo za Svetu Lucu .... a Dida Mraza nan je donija Truli Zapad.
Dobroćudni nasmijani starčić, sa dugon sidon bradon i velikon boršon(torbom, za sjevernjake) s darovima je izmišljotina genijalnoga marketinga Coca-Cole .... ka i puno toga ča nan još nisu rekli, mislin na majstore koji po zlato prodaju slaku vodu ...
Pokušaj prikazivanja Božićnih običaja nazadnima i da oprostite kontrarevolucionarnima nije baš naiša na plodno tlo u našega svita, žilavoga samoga od sebe i uvik u kontri prema vlasti ...
Iako bi se i u nas, posli onega rata pogotovo, našlo oni ča su javno vikali Doli naš dragi gospodin Bog!. A nije da nije bilo i dupli obrazi, oni ča su doma govorili jedno, a vanka drugo ...
Problem bi bija samo kad se čovik malo nabumbi (napije, za sjevernjake) pa izgubi busolu di triba govorit a di mučat. I obratno. Represija nikad nikome nije dobra učinila. Skini zabranu sa nečega, i to više nikome nije zanimljivo. Ko više danas piva „Ustani bane“ i „Vila Velebita“?
Provajmo više ne zaboravit, nego samo turnit u dublji škafet, sve te monade i dišpete ča smo jedni drugima činili, roge petavali ... Provajmo bar za Božić bit malo više ljudi, kršćanski praštat jedni prema drugima, činit dobra dila, a ne bit bezočne žrtve potrošačke groznice. Provajmo sudit čovika ka čovika, a ne ka broj. Probudimo malo dite u sebi ...
... provajmo malo pustit mašti na volju ... budimo širokoga srca i zamislimo i Dida Mraza i sve simbole ovoga vrimena darivanja u svin mogućin varijantan ...
I nikad ne zaboravimo da za Božić slavimo rođenje maloga Isusa, koji se rodija u štalici, na slami, a tovarčić i kravica su ga grijali da se ne smrzne ...
... da bi kasnije nagrabusija radi svi nas. A nije se rodija u Šeratona i plaka za svaku neispunjenu želju i baca se po tleju u trgovačkome centru, ostavljajuć sritne roditelje da glumidu friško skuvanu grancigulu, makar po boji lica
Ne očekujmo nemoguće, svi smo, je li, više-manje odrasli ljudi. Makar po godinan 
Bez obzira na sva negativna iskustva koja nas bubadu sa svi stran, ne dozvolimo da nas prigazi vrime ...
Svaku večer triba zaspat sa pozitivnim mislima, čistoga srca ...
Ko zna, možda vas neko, makar u snu, prospe čarobnim prahom ...
... pa se ujutro probudite u makar malo sritnijemu svitu!
Bez obzira na sve, glede i unatoč, pa makar i za dišpet onima ča na ovo sve guštaju i likuju 
Sritan vam svima Božić i sve najbolje u nadolazećoj Novoj Godini!
I naravno: Zdravi i veseli bili! 
Update:
Kako sad jeman vrimena i pogledat koji film, ovi put van priporučan jedan od manje poznatih Spielbergovih ranijih uradaka, diznijevsko-obiteljskoga đira, u kojem na kraju, ipak, dobro pobjeđuje!
Originalni naziv je *bateries not included, dok su ga naši onda, ako me pamćenje dobro služi, nimalo maštovito preveli ka Čudo u 21. ulici.
Toplo priporučan za gledanje u doba kad je cila obitelj na okupu!
Post je objavljen 15.12.2012. u 18:46 sati.