To je zaista van svake pameti!
U (sekularnoj) državi u kojoj broj nezaposlenih raste kao gljive poslije kiše, u državi gdje premijer (od milošte zvan 'Maneken') ne zna što mu rade ministri, u državi u kojoj ljudi rade a ne primaju plaću, ako primaju ona im je najčešće jedva dovoljna za život, u državi gdje je normalnije da neka tvrtka propadne nego da se otvori nova, u državi u kojoj iza svakog ugla viri neki kriminalac, lopov, ucjenjivač, tražitelj mita, policijski svodnik, u državi gdje je korupcija temeljni način poslovanja, u državi gdje vlast muku muči sa 'smještajnim kapacitetima' za one koji su u istražnom postupku ili pak već pravomoćno osuđeni, u takvoj se dakle državi poglavar Crkve u Hrvata kardinal Bozanić bavi stvarima koje mu nisu 'u opisu radnog mjesta', za koje niti je mjerodavan, niti s njima ima bilo kakvog iskustva. Ili barem ne bi trebao imati. Sve ostalo on ne vidi, za njega to nije važno!
Kao što, naime, imamo prilike slušati, gledati i čitati, glavna preokupacija crkvenog vrha nisu egzistencijalni problemi puka i stanje duha u Hrvata, već sadržaj programa seksualnog odgoja u školama kojeg želi uvesti Ministarstvo prosvjete i kulture.
Ovim kratkim napisom ne želim ulaziti u meritum problema: treba li ili ne seksualni odgoj u školama, treba li ga uvoditi ovako naprečac ili bi možebitno trebalo o jednoj takvoj delikatnoj temi poraditi kroz dulji rok (obzirom na još uvijek prisutnu zatucanost, licemjerje ili farizejstvo koja prevladava u svijesti mnogih građana kad je u pitanju seksualnost), treba li prije uvođenja osigurati logistiku: edukaciju nastavnika, seriozne udžbenike etc.
Imam sedamdeset godina. U mojim se ranim godinama o pitanju seksualnosti saznavalo ponešto od roditelja, ali ponajviše od starije djece ili kako se to onda govorilo 'na ulici'. Unatoč tako 'manjkavom' obrazovanju uspio sam 'napraviti' i odgojiti dva sina. Koji su živeći u 'naprednijem' dobu ipak bili nešto bolje informirani o toj 'djelatnosti' i 'napravili' petero unučadi. Pomalo sam i uživo u ljepotama vršenja 'onih smiješnih pokreta' kako bi rekao Englez nakon prve bračne noći izlazeći iz svoje sobe, nadajući se da je 'lady' zatrudnjela i da to više neće morati činiti. Vjerojatno o toj 'problematici' znam ipak nešto više od spomenutog crkvenog velikodostojnika. Ili bih po logici stvari trebao znati. Unatoč i usprkos tom iskustvu ne bih se usudio naprečac donositi procjene u svezi toga je li seksualni odgoj u školama dobra ili loša stvar.
Ali ne! Velepoštovani Kardinal smatra da ima pravo dijeliti savjete (i packe) o stvari o kojoj ne zna ništa: ni praktično ni teoretski. Praktično jer mu njegov svjetonazor ne dozvoljava da zbog zaštite čistoće svoje osobe 'prosipa krv ili spermu uzalud', niti pak teoretski jer se o tome ništa ne uči u školama koje je završio. Barem ne o načinima kako se sve to u prirodi radi. Pa ipak unatoč i usprkos tome on smatra da je „program skandalozan i da su mnogi roditelji (kad ih je stigao pitati, op. s.c.) zabrinuti jer misle da bi njihova djeca zbog takvog odgoja mogla biti navedena na pogrešna razmišljanja.“
I onda poentira: „Zdravstveni odgoj je opasan (sic!) u nekim dijelovima. Razara čovjeka!“ Dakle: čovjeka ne razara mržnja, šovinizam, neznanje, primitivizam, zatucanost, dogmatizam, uskogrudnost, licemjerje, pokvarenost, farizejstvo, glad, neimaština, nepravda, ratovi etc, etc. Ne, njega razara spoznaja o seksualnosti. Ako je i od Kardinala, previše je!
I sve bi to bilo još kako tako prihvatljivo. Svaki čovjek ima pravo na svoje mišljenje. No u ovom slučaju je ipak, po mom sudu, u pitanju neizmjerno licemjerje, njegovo i svih svećenika koji ga u tome podržavaju.
Zašto?
Zato jer je opće poznata činjenica da među svećenicima postoje i homoseksualci i pedofili i svećenici koji imaju vanbračne seksualne veze, nota bene nedopuštene po crkvenim pravilima, vanbračnu djecu.
Zlobnici bi rekli: nije ni čudo kad nisu imali 'seksualni odgoj'!