Jedno jutro probudit ću te
nasmijanog lica
raširenih ruku
kao krila ptica
dotaknut' ću svojim
krilo tvoje
negdje na na krovu
ispod žica
samo cvrkut
nas dvoje
kao nekad u davnini
srest će nam se oči
spremni za let
padat' ćemo k zemlji
uhvatit vjetar
koji nas podiže
do nebeskih visina
naše ruke
raširene
letjet ćemo
mimo jata ptica
pjevajući suncu
koje se nad zemljom diže
toplina će grijati
naša naga tijela
ponovo rođeni
u svijetu bez dvojbe
davni letači
mi opet spojeni
u pjesmi
zore
na nekoj drugoj zemlji
biti ćemo
kao početnici
pišući stihove
ja i ti
ti i ja
opet jednom nerazdvojni
dok nas ne razdvoje
naći ćeš me opet
kao na početku
kad zarastu rane
pjesmi ovoj
utkat' ćemo
mjesto
u srcima
slova
svijet nije nikad isti
prepoznat ću tebe
u letu
na peronu
sa kojeg
na put se kreće
pruga mu je
kao zlatna zrnca
blješteća na suncu
u našim srcima
između ljudi i ptica
mi bića koja
iskusismo zemaljske drame
ja sam ti
ti si kao i ja
ja sam on
ti ona
nije važno
koliko igre je za nama
daj ruku
raširimo krila
letimo
u susret
novom svitanju
horizonte su budi
udaljava
poletimo skupa
nasmijanih lica
copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 15.12.2012. u 08:53 sati.