Marketing
Petelinjek 12. 12. '12.
Povodom 65. godišnjice osnutka Kulturnog prosvetnog društva Bazovica iz Rijeke, njezina planinska skupina organizirala je 12. 12. 2012. uspon na vrh Petelinjek, visok 1212 metara, a taj datum je ujedno i zadnji u ovom stoljeću gdje se preklapaju brojke u datumu, slijedeći je tek za 89 godina, 1. 1. 2101. A ovako ste mogli pročitati u riječkom "Novom Listu": -Neobična igra brojeva koja se poklopila ove srijede, kad su i dan i mjesec i godina bili u znaku broja 12, inspirirala je slovenske i hrvatske planinare da ponovo »odrade« zajednički planinarski pothvat. Ovaj »međususjedski« uspon na slovenski vrh Petelinjek koji ima točno 1.212 metara nadmorske visine osmislila je Planinska skupina Bazovica iz Rijeke, kako bi se i na ovaj način obilježilo 65 godina od osnutka KUD-a Bazovica u sklopu ... .
Na ovaj uspon se rano ujutro odvažilo 27 planinara, najviše iz PS "Bazovica", nekoliko članova PD "Kamenjak", iz kojeg je bio i glavni vodič Zoran, jedan član "Transverzalca" (svi iz Rijeke) i 8 članova "Obalne" Koper.
Vjerojatno su mnogi odustali od izleta zbog puno nedavno napadalog snijega i najave jako hladnog dana, što se i obistinilo, a najviše jer je izlet padao u radni dan. Iz Rijeke smo krenuli preko Grobniščine gdje smo se prekrcali u aute sa propisnom zimskom opremom i krenuli, neki preko Delnica, a neki preko Mrzlih Vodica prema sjeveru Gorskog Kotara i graničnom prijelazu kod Prezida. Ceste su bile relativno dobro očišćene i nismo imali problema u vožnji.
U prvom slovenskom naselju Babno Polje, odmah iza graničnog prijelaza Prezid, gdje smo mislili nešto popiti u gostilni prije uspona dočekala nas je temperatura od -20°C za dobrodošlicu, a na vratima gostilne je pisalo kako se otvara tek u11 h. Netko je na to dodao: -E, to ti je Europa, a ne kao kod nas rano ujutro! (da smo znali popili bi u Čabru ili Prezidu).
Babno Polje rano ujutro.
Na križanju odakle se kreće za vrh Petelinjek, nedaleko od Babnog Polja sreli smo i Koprčane iz "Obalne" od kojih su dvoje bili policajci, koji su došli sa slovenske strane. (usput sam postavio pitanje kako se kaže policajac na slovenski, obzirom da smo ga nekad zvali "tovariš miličnik", a čak ni svi naši Slovenci to nisu znali. Saznao sam, zove se policist.
Nakon pozdravljanja i opremanja za uspon, oko 9 h, kako smo i planirali, krenuli smo prema vrhu Petelinjek. Sedam članova je odustalo od uspona, od toga jedna koja je zaboravila dokumente i ostala u Prezidu. Rekli smo joj neka obiđe sve gostionice od Prezida do Kozjeg Vrha, gdje smo rezervirali ručak.
Krenuli smo prvo po dobro očišćenoj šumskoj cesti, koja se čisti jer se oko 2 km dalje nalazi jedna kmetija. Izgleda po drvima kako će biti oštra zima, barem ovdje.
Iz Babnog Polja ima i kraći put, ali i strmiji, a vođa puta je izabrao ovaj duži ali i lakši, jer je teško prtiti dubok snijeg.
Po očišćenoj cestici nije bilo teško hodati.
Na ovom mjestu, nakon oko 2 km ostavljamo očišćenu cestu i krećemo desno neočišćenim šumskim putem koji smo morali prtiti.
Kratkotrajni odmor na putu, a morali smo se i skinuti jer smo krenuli zabundani do grla. Kako smo se uspinjali, i temperatura zraka je rasla, na vrhu je bila sasvim pristojnih -6°C.
Kako se uspinjamo, snijega je sve više i prtina je sve dublja.
Vodič Zoran iz PD Kamenjak prti dio puta sa krpljama, a najviše je prtio jedan neumorni planinar iz Kopra.
Staza je sve uža i ušli smo u pravo carstvo Zime.
Snježni medo u saćekuši, srećom bezopasan.
Snijeg je sve dublji, na jednom mjestu smo štapom izmjerili visinu od 1 metar i 12 cm. Nešto ispod vrha, u 12h i 12 min zvali su nas iz Radio Rijeke i bili smo uživo u programu. Baš u to doba smo planirali biti na vrhu, ali zbog dubokog snijega nismo stigli, a još dvoje se već prije odlučilo vratiti nazad i čekati nas u toplini nekog objekta.
Ispod vrha bilo je najteže raditi prtinu.
Zadnji uspon na vrh bio je dosta strm.
Zajedničko, milenijsko fotkanje na vrhu.
Naravno, tu se našla i točna ura.
Nakon odmora, kušanja raznih slastica i žestica koje smo ponijeli sa sobom, a bilo je i poznatog borovničeka, krenuli smo nazad. Nizbrdo je lakše, a već smo imali i isprćenu stazu.
Fotke za povećati, u sredini pogled na Snežnik, najviši vrh u Notranjskoj, dolje u sredini kolaž sa snježnim likovima kraj kojih smo prolazili.
Na kraju smo svi završili na okrjepi u restoranu u mjestu Kozji Vrh iza Prezida.
DODATAK:
Izvještaj sa izleta Obalnog društva pod "12.12.2012 na 1212 metrov ob 12.12".
DODODATAK:
Na svečanoj Novogodišnjoj sjednici Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) održanoj u Zagrebu 17.12.2012. g., u kategoriji najboljeg planinarskog društva u HPS-u u 2012. godini priznanje je dobilo riječko Planinarsko društvo Kamenjak. Čestitam!
Post je objavljen 15.12.2012. u 01:47 sati.