Marketing
Odrazi i zrcala
…trebali su samo suncokreti…
Trebao je netko…
Netko tko se zna okrenuti za srećom…
Tu. Vidiš?... ne tu! Vrati se barem tri koraka. Vidiš me?
Stišaj se malo… Nisam navikla na tvoje riječi. Razumijem te i kad si nečujna.
- Zašto šapćeš?
Volim šaputati. Ima jedan glas… on nikad nije pričao kao mi… i javljao se samo kad se sklope oči. Taj glas java nije znala dozvati. Nije se bunila. Pravila je mjesta tom šapatu. I danas je on tu, taj glas. …samo šapuće malo tiše. Šapuće malo bljeđe. Nije da ga nema.
Znaš što sam primijetila? Neko vrijeme…on se…ponavlja.
- Kako misliš ponavlja?
Pa iste mi priče šapuće. Samo se katkad zezne pa obrne redoslijed riječi.
Ponekad izostavi detalj pa ga nadopunim. Tad u pravilu uvrijeđeno zašuti …mislim da ne voli dijaloge.
- Meni su dijalozi oduvijek bili dragi.
Znam. Zato ti i pričam. Samo kažem ti… katkad je šaputanje ljepše od …razgovora.
- Obuzela te neka patetika, ha?
Ma nikad nećeš shvatiti.
- Shvatiti? Tebe?
Shvatiti o čemu ti šapućem. Shvatiti zašto slikam.
- Misliš na one svoje suncokrete?
Post je objavljen 14.12.2012. u 17:20 sati.