Piše: Dražen Oreščanin
Preneseno iz magazina Mreža, 11/2012
Godina je dana kako pišem ove povremene kolumne za Mrežu i moram priznati da mi se čini da se vide rezultati uloženog truda. Od početka sam pokušao izbjegavati pisanje kolumni tema poput ptičice pjevaju, ovčice pasu, koje će biti same sebi svrha i koje neće pokušati artikulirati neki glas hrvatske IT industrije. Na tom trnovitom putu bilo je i onih kojima su se tektovi svidjeli, a s druge strane postao sam druga najomraženija osoba u StartUp zajednici... Jedan od komentara koje sam dobio nedavno je da bih trebao unijeti malo svjetla na kraju tunela, da su mi kolumne uglavnom živa depresija. U konačnici, nije bitno da li se nekom tekst sviđa ili ne, te da li me netko voli ili ne voli – bitno je da tekst potakne ljude da razmišljaju vlastitom glavom i donose vlastite odluke, da o nekoj bitnoj temi imaju objektivna i argumentirana mišljenja za i protiv.
Danas puno više nego prije godinu dana raspravljam s kolegama o raznim strateškim stvarima vezanim za budućnost naše industrije, bilo da je riječ o raspravama na konferencijama, CISEx Fridayu ili neobaveznom razgovoru uz kavu. Jedna jako dobra diskusija bila je baš na HrOUG-u, gdje je bio organiziran IT CEO dan, na kojem su predstavljene tri aktivne IT udruge u Hrvatskoj – IT udruga pri HGK, udruga pri HUP-u i CISEx.
Pitanje koje je ostalo neodgovoreno je zašto ne postoji jedna krovna udruga koja bi zastupala interese cijele IT industrije? U jednom svom blogu sam nedavno napisao da IT Udruga pri HGK okuplja velike a CISEx male firme, pa me Goran Radić ispravio da smo svi članovi IT Udruge, a članstvo u CISEx-u je dobrovoljno, te da su u CISEx-u tvrtke i pojedinci primarno zainteresirani za izvoz softvera i (u manjem dijelu) usluga.
IT Udruga pri HGK se svakako vidi kao takva krovna udruga jer po sili zakona sve IT trvrtke spadaju u tu udrugu jer svi moramo biti članovi HGK. S druge strane, akcije i aktivnosti CISEx-a su samo dijelom usklađene s IT Udrugom, a većim dijelom direktno usmjerene prema određenim tijelima države.
Nepobitna činjenica je da su primarni interesi različitih grupa IT tvrtki različiti.
U prvoj skupini su lokalne podružnice velikih svjetskih tvrtki poput IBM-a, Oraclea, Microsofta, SAP-a, Cisca i drugih. Njihov primarni interes je ostvariti prihod na hrvatskom tržištu prodajom vlastitog hardvera, softvera i usluga. Taj hardver i softver se uvozi. U slučaju hardvera ne postoji nadomjesni hrvatski proizvod, a u slučaju softvera ponekad postoji, a ponekad ne postoji. Cilj je tih tvrtki imati jaku lokalnu zajednicu developera i implementatora njihovih rješenja, koja ta rješenja aktivno prodaje i povećava njihove prihode. Država i njene institucije su tim tvrtkama primarno kupci hardverske i programske opreme i usluga. Velike svjetske tvrtke imaju prilično veliku vidljivost i prepoznatljivost u javnosti, budući da imaju prilično velike marketinške budžete, organiziraju godišnje konferencije na kojima se održavaju okrugli stolovi na kojima se raspravlja o aktualnim IT i općenito gospodarskim temama. Čelnici tih tvrtki česti su sugovornici vodećih ljudi u državnoj upravi, te se često pojavljuju u medijima.
U drugoj skupini su veliki sistemski integratori i tvrtke koje se bave razvojem aplikacija specifičnih za javnu upravu. Takve tvrtke dobar dio svojih prihoda ostvaruju od sustava koje isporučuju i održavaju u raznim javnim institucijama. U tu grupu ulaze tvrtke poput King ICT-a, Combisa, S&T-a, IN2 ili Infodoma. Osim prihoda od rada za državne institucije, te tvrtke također vide ulogu države u regionalnoj promociji rješenja koja su implementirana u našoj upravi, te ostvarivanju prihoda i širenju u regiji na taj način.
U trećoj skupini su ostale tvrtke, kojima je zajedničko obilježje da državne i upravne institucije nisu primarni korisnik njihovih rješenja, nego da većinu prihoda ostvaruju od softvera i usluga u realnom sektoru i od izvoza softvera i usluga. Ove tvrtke su najbrojnije i teško je izdvojiti i nabrojati neke reprezentativne predstavnike za koje su svi čuli, a zajedničko im je da su relativno male u usporedbi s tvrtkama iz prve dvije skupine. Dobar dio tvrtki iz te treće skupine angažirane su u radu CISEx-a, te od države ne traže da od njih kupuje proizvode ili usluge, nego traže da osigura okruženje u kojem će se ova industrija budućnosti moći kvalitetno razvijati. Ti zahtjevi uključuju promjene u obrazovnom sustavu, uvođenje poticaja i potpora za izvoz softvera, općenito stvaranje pozitivnih poslovnih uvjeta koji bi mlade stručnjake zadržali u Hrvatskoj. Ove inicijative imaju već neke vidljive rezultate kroz osnivanje poduzetničkih inkubatora i medijski hype koji prati StartUp zajednicu.
Poruke koje u javnost dolaze iz tih triju skupina IT tvrtki često su različite, ovisno od njihovih poslovnih prioriteta i očekivanja od države. Ponekad ta komunikacija eskalira u vrlo žestoka prepucavanja u koja su uključuju i IT novinari. Te diskusije možda ne donose puno dobroga, ali svakako koriste za bolje razumijevanje interesa svih uključenih strana.
Ja iskreno vjerujem da je moguće definirati zajednički interes cjelokupne IT industrije i stav i zahtjeve prema državi. Da bismo to postigli, naši predstavnici koji će zastupati interese industrije, trebaju nadići interese grupacije tvrtki iz kojih dolaze, te zastupati interese koji su zajednički, koji će omogućiti poboljšanje infrastrukture, razvoj IT industrije, povećanje prihoda i dodatno zapošljavanje. Tri su temeljna područja koja su svima u interesu – obrazovanje, poticaji i poslovanje s državom.
Nedvojbeno je da se moraju napraviti promjene u obrazovnom sustavu kako bi se u školama temeljna informatička edukacija podigla na višu razinu, a također i povećao broj informatičkih stručnjaka koji izlaze iz našeg obrazovnog sustava. Rezultati tih promjena biti će vidljivi tek za nekoliko godina.
Kroz sustav poticaja potrebno je omogućiti izvozno orijentiranim tvrtkama rast i dodatno zapošljavanje. Dosadašnji rezultati poduzetničkog impulsa za IT industriju su porazni i tu ima puno prostora za pozitivne pomake.
Državne institucije trebaju također težiti tome da što je moguće više poslova vezanih za informatizaciju radi s hrvatskim tvrtkama koje su specijalizirane za pojedino područje. Potpisivanje okvirnih ugovora s tvrtkama s jedne strane može omogućiti brzu realizaciju poslova i nužnu kontrolu, a s druge strane smanjiti zloporabe ovlasti, namještanje javnih natječaja i nenamjensko trošenje proračunskih sredstava.
Zajedno smo sigurno jači, makar se borili i za stvari koje nekome nisu u direktnom interesu, nego su u interesu industrije općenito. Da li zaista možemo biti jedinstveni, uvjerljivi i uspješni u nastupu i zahtjevima, pokazati će vrijeme.
Post je objavljen 14.12.2012. u 13:26 sati.