14.12, je datum koji najmanje volim od svih. Prošlo je već tri godine.Nekako koda sam skoro normalno živio do toga datuma. Bio je to prvi dan snijega. Jeo sam jabuku ko lud; starija kčer je došla iz škole i molila me da je odvezem kod prijatelja.Obukli smo se toplo i krenuli.Na izlasku iz zgrade osjeti sam bol u glavi i počeo me obljevati hladni znoj.Htio sam joj neštp reći, skužio sam da frfljam i da je nešto gadno. Da ne duljim uspjeli smo se vratiti u stan, odmah je žena zvala hitnu, koja j došla u 5 min. Uplašio sam moždanog, ali nisam tad bio oduzet, već sam hodajući otišao do hitne.
Prebacili su me na neurologiju.Tamo im baš nije bilo jasno što mi je, pa su me hitno poslali na CT mozga, koji nije pokazao ništa, pa me premjestili na famoznu zarazu.
Nakon Ct-a sjećam se da sam bio jako žedan, pa mi je žena otišla kupit ledeni čaj.Čim ga je donijela nagnuo sam ga da popijem.Punih usta pokušao sam to progutati, ali akt samog gutanja nisam mogao napraviti."Isuse ja ne mogu gutati". Nakon dva mjeseca su skužili da je to ipak bio inzult, pa su me na brodskoj zarazi filovali tuberkolostaticima, kroz sondu, iako nisam imao TBC, a koda je to bitno.Nakon dvije godine hranjenja putem sonde i gastrosonde.Ove godine sam napokon počeo gutati i tako sam sjebao sve brodske logopede, infektologe..Već sam s uplašio da ću umrjeti sa cijevi u sebi.Ovako u sebi samo imam karbonski mehanički zalisak.
Bio sam na kontroli kod neurologa i kardiologa, nalazi su dobri.Tako mogu zaključiti ovu godinu što se tiće liječenja, osim ako ne bude smak svijeta 21.12 , pa svi odemo u PM!
Post je objavljen 14.12.2012. u 09:21 sati.