Marketing
Ulice moga grada
Često hodamo cestom ne razmišljajući o svijetu oko sebe, slušajući svoje pjesmuljke u ušima i tipkajući po Whatsappu. Često ni ne dignemo pogled, a ako i dignemo rijetko nešto primjetimo. Koliko je ljudi na ulici koji prose, koji su po ovoj hladnoći osuđeni na to? Pitanje je retoričko. Mnogi bi rekli "Pomoć će netko drugi", "Zarađuju oni super, zašto bih im davao još?!" ili "Joj živciraju me, neka rade nešto, imaju ruke", da i? Mnogi su osuđeni na to što čine, mnogi ne mogu drugačije, mnogima život nije pružio priliku da idu u srednju školu, da imaju obitelj ili topli dom. Mnogi kažu "Pa kad nešto želiš, možeš", da i? Za neke stvari je u životu ipak potrebna sreća, ili sudbina, kako se već kaže. Mnogi osuđuju "Kak' nemaju za kruh, vidi ima za cigarete", da i? Ako je toj osobi sreća popušiti pola kutije cigareta, neka. Tko smo da sudimo? Tko smo da ikoga osuđujemo? Tu smo da pomognemo ako možemo, da nekome učinimo dan ljepšim, da vidimo nečiji osmijeh. Ne govorimo samo o davanju novaca jer postoji puno znakova pažnje koji se mogu pokloniti. Topla riječ, topli obrok, stare rukavice ili jednostavno osmijeh sigurno će popraviti nekome dan iako neće riješiti svjetski problem neimaštine, jaza bogatih i sirmašnih, beskućništva i dr. Taj problem je duboko u društvu i potrebne su godine za njegovo rješavanje. Ovdje govorimo o maloj sitnoj promjeni na koju možemo utjecati već sutra ujutro pri odlasku na faks ili posao. Prečesto uzimamo zdravo za gotovo sve što nam život daje. Ne treba generalizirati, okretati glavu, imati negativan stav zbog nekog prijašnjeg lošeg iskustva. Svaki čovjek je jedinka i ne treba unaprijed zaključivati, ovdje se radi o živom biću, o biću koje ima iste potrebe kao svatko od nas. Činiti dobro djelo ne bismo trebali činiti samo radi drugih, već radi nas samih, nekih vlastitih uvjerenja, statova i moralnih vrijednosti.
Časopis "Ulične svjetiljke" je novi časopis koji možete naći na ulicama grada Rijeke, Osijeka, Varaždina, Zagreba i ostalim gradovima diljem Hrvatske. Cilj časopisa pokrenut od grupe Riječkih entuzijasta je vratiti malog čovjeka sputanog ekonomskim problemima ovog svijeta ponovo na noge i vratiti ga u život dostojna čovjeka. Časopis košta 8 kuna, pri čemu je njegov prodavač kojeg vidite beskućnik. To mu je posao i od toga živi. Za svaki časopis dobije račun te ga plati. Od tih 8 kuna, 4 kune idu upravo tom beskućniku od kojeg ste ga kupili. U časopisu se mogu pročitati različite životne priče, anegdote i zgode. Ukoliko imate volje i želje doprinjeti ovom časopisu i napisati neki zanimljiv članak, dobrodošao je! Postoji i email adresa na koju se može svatko od nas prijaviti i ponuditi svoj doprinos.
Učiniti nešto društveno korisno je nešto na što možemo i želimo utjecati!
Možda ovaj članak nije kritički nastrojen, možda je presubjektivan, možda je obrađen površinski, možda je klišej, možda je blagdanski nastrojen, ali ponekad u određenim životnim situacijama i to je u redu. Ako se ovim člankom potakne jedna osoba da razmisli o onome što se događa oko nas, smatramo da je ovaj članak djelovao pozitivno.
Toliko puta prolazimo pored tih "uličnih svjetiljki" i niti se ne obazremo,
Ne svratimo pogled na njih,
Ne pitamo se da li ih treba očistit,
Ne pitamo se da li ih treba odvesti liječniku,
Ne pitamo se da li im treba kruha,
Ne pitamo se da li im treba vode
Jednostavno prolazimo i ne pitamo se...
No, te "svjetiljke" su tamo,
One svjetle, traže nekoga da ih pogleda,
da im zahvali na osvjetljavanju puta,
da im uputi lijep pogled,
da im uputi pa i onaj samo usputni pozdrav,
da ih pita kako su,
da samo stanu i odmore se pored njih...
No, mi samo prođemo,
misleći da će ta svjetilja uvijek biti tamo,
da ćemo sutra uputiti pogled,
da ćemo joj sutra dati koricu kruha,
da ćemo joj sutra zahvaliti.
No, možda to "sutra" za tu svjetiljku ne postoji,
Možda se baš sutra ta svjetiljka ugasi,
A da smo je barem pogledali,
uputili joj pogled dan prije,
svjetlila bi svim svojim žarom
svjetlila bi i više nego možemo zamisliti...
Post je objavljen 13.12.2012. u 20:07 sati.