Decembar..malo tuzan,kao da nije siguran sto bi sa sobom. Ja na pragu triedesete, sasvim blizu odlasku..blizu nemiru, daleko od stabilne luke, blize sebi, dalje od svega sto znam.
Izvjesnost odlaska i promjene mi daje mir, iako znam da cu opet reci da mi nesto fali. Meni je to nesto oduvijek falilo, svakog minuta i svakog dana..oni dani kad mislim da sam naucila da zivim sa time su najmirniji dani. Kad mi je dusa mirna, onda je mozak prati i zivi..radi, funkcionise, postize..
Nekad neko prodje pored mene, kroz moj zivot, unese neki novi miris koze, zatvorim ocim i pomislim kako je divno osjecati miris druge osobe, podijeliti neke osmijehe i ono vrijeme koje nikad vise nece doci.
Post je objavljen 13.12.2012. u 14:13 sati.