Marketing
Usamljen i Sam, Mrtav? (Genijalna i Uspaljena)
"Ponekad osjećam se sam, mada znam, doći će i taj dan..."
Često nam govore kako su se ljudi "otuđili", kako sve više ljudi provode vrijeme sami.
Možda je to samo reakcija.
Možda su se ljudi prvo "odljudili", a tek onda "otuđili".
Ne kaže se bez razloga kako je bolje nikakvo društvo nego loše društvo; kad sam sam, u dobrom društvu sam i u to sam siguran.
Problem je što ljudi brkaju pojmove; nije isto biti sam i biti usamljen, samoća nije (ne mora biti) usamljenost.
Tako ponekad možemo čuti kretenske komentare dežurnih malograđana zaduženih za brigu oko tuđih života kako osoba XY "ne izlazi baš, ne druži se".
Baš kao da su zaista toliko informirani pa da znaju što netko radi 24 sata dnevno.
Možda je "mirna i usamljena" zapravo "genijalna i uspaljena", možda je noćna ptica sa bogatim društvenim životom, pa što ako ne radi sve što rade i drugi i ako nema gomilu "prijatelja", nego samo sebe, obitelj i puno poznanika, tu i tamo prijatelj.
Ah, ti malograđani, sitne duše...
Tu se pali moj detektor, moje peto oko, sedmo čulo i shvaćam: upravo ti lešinari, ljudske karikature, sveznalice - neznalice, klaunovi... Upravo oni su USAMLJENI.
Tko ima vremena brinut' tuđu brigu i promišljati tuđe živote ako ima svoj vlastiti život ispunjen srećom i tugom, krvlju i dušom, gdje je svaki novi dan kao novi nastavak divovskog filmskog spektakla...?
Tko?
Samo oni koji su STVARNO usamljeni, mrtvi.
Lešine...
Post je objavljen 25.12.2012. u 21:52 sati.