Podsjećali bi me na svu bol i patnju koju sam proživjela , tu ružnu stranu kojoj iz dana u dan pokušavam okrenuti leđa.
Sjećam se da sam tu stala i trgnula se. Sama sebi sam rekla : Ne , ne možeš tako dalje . Tko će promijeniti stvari ako nećeš ti .
Od tada sam izgubila 25 kilograma ,postala sam vedrija i bolja osoba .
Nekim čudom sam počela stjecati prijatelje . Više me nisu gledali kao veliku i masnu gorilu. Počeli su me gledati kao nešto lijepo . Doživljavali su moje osobine i sve se činilo lijepše.
Tko bi rekao da su ljudi tako pohlepni i misle samo na izgled.
Znate onu : „nije sve u ljepoti! „. Izgleda da ipak je , barem u večini slučajeva. Ovaj svijet je okrutan i poigrava se sa onima koji nisu imali sreće , onima kojima geni nisu blistali i stvarali savršenstvo i vanjsku ljepotu već unutarnju . Za mene su ti ljudi savršeni jer svi smo mi ljudi ali rijetko tko je ČOVJEK ... Ili bolje imati ono nešto nego biti trul i šupalj iz nutra , a vani blještiti sjajem milijun zvjezda. !!! Moj moto !!!
No dobro , krenimo dalje prema ljubavi mog života ...