Prvo o bitnim stvarima, jučer smo se nas dvoje sustanara sebično bez trećeg Jina dogovorili da ćemo sami vani na ručak i usput pokazali koje smo konzerve u izboru restauranta i hrane, ako B(l)og dopusti komentiranje znam da će biti i ono deja vu. Drugo za neupućene, ja nemam nikakve veze s nemogućnostu komentiranja, to su male tajne velikih majstora kvaritelja igre bloga.hr.
Sudjelovao sam u izgradnji sindikata koji je toliko ojačao da se sad kad tkz. socijaldemokrati imaju vlast, izborio za sudjelovanje u pregovorima s vladom. Kvaka je u tome da socijaldemokrate više nigdje u Europi ne zanimaju principi socijaldemokracije, zadnji uticajniji demokrati među njima su bili Olof Palme i Willie Brandt, a to je već bilo dosta davno, pa su pregovori, ili ćeš potpisati što ja kažem ili ću ja uvesti red uredbom. Sad kad je uspješan ni sindikat mi nije više izazov mada mi je lijepo gledati da se članovi na referendumu mogu izjasniti za ili protiv potpisivanja temeljnog kolektivnog ugovora, ta odluka ništa ne može promijeniti, bit će kak je vlada odlučila, al nek postoji jedan sindikat u kojem se možeš igrati kemijskom i papirom i umišljati da si važan.
Jednom tjedno utorkom odlazim na druženja male stranke koja ni kemijsku ne priznaje, moraš znati na kompu miša na pravo mjesto ako želiš konzumirati demokraciju. Tu je već problem jer većina Hrvata ne zna što je miš i čemu im služi, pa dečki, a uglavnom su dečki u priči, djeluju nesigurno kad im cure ponude suradnju, ne mogu izglasati tko će ih uputiti u zajednički projekt, problem je gore u središnjici, mi u provinciji smo prodorniji, ne bojimo se eventualnog neuspjeha niti rizika neprijateljske infiltracije.