Ima tako noći kada se probudim i ne znam gdje sam. Pružam ruke i pokušavam opipati zid ne bih li pronašla prekidač da upalim svjetlo.
Više ne znam jesam li tamo ili ovdje. Jel spavam u ovoj ili onoj sobi.
Uplašeno teturam mrakom, zatvorenih očiju - jer ja ne mogu gledati u mraku.
Palim svjetlo - aha, ovdje sam. (opet ružno sanjam)
Odlazim to ogledala - to ne sliči na mene.
Umivam lice,palim cigaretu ...pustim suzu.
Legnem u krevet.
i
tako
dan
za
danom
.....
Post je objavljen 10.12.2012. u 23:55 sati.