Kakve veze imaju Miroslav Krleža i Mike Tyson?
Kako je 'SPIG' uklizao na 'daske koje život znače'?
Da li je na godinu dana starom laptopu kojem je moj mali noktićem iščupao slovo 'i' i tipku 'delete' moguće napraviti 'slideshow' koji će se koristiti u predstavi u šibenskom kazalištu ispunjenom do posljednjeg mjesta?
Koja je prva asocijacija koja, pri spomenu Krleže, velikoj većini padne na pamet?
Što mi je u 'Konzumovom' kafiću na Meterizama rekao član popularnih 'Sačmarica' mr. Marcus Gangam Style da smo se tome smijali cijelu večer?
Kakve veze ima marketing 'Karlovačke pivovare' sa ovom današnjom ludom pričom?
Odgovore na ova nevjerojatna pitanja nudi epizoda pred Vama!
Nije 'HAIKU-SPIG' već pravi, pravcati megaseller!
Baš onaki kaki volite!
A ne neke postovi s tećicama gulašića….
Jebo Vas gulašić!
RIJEČ DVIJE O MIRIAM I JULLIENU
Većina hrvatskih radnika zaposlenih u javnim poduzećima bi dvadesetu obljetnicu svoje tvrtke obilježila na stereotipan način.
Par gajbi pive, par kartona vina, malo pečenog mesa i kolača (obično suhi kolačići, mađarice-koje se pojedu prve i one breskvice-koje obično ostanu).
Pale bi neke interne fore, bar jedan član kolektiva bi popio malo više, pojedinci bi nervozno gledali na sat kad će sve završiti i to bi uglavnom bilo to.
Već viđeno.
Zijev!
Sreća da 20. obljetnica 'Prometno-tehničke' škole u Šibeniku nije imala veze s ovim scenarijem.
Idemo redom....
UPOZNAJMO GILLESOVE...
Julliena Gillesa ste dosad već upoznali.
Iako bi mi mogao biti otac (doduše, pod uvjetom da me je napravio u 7. razredu osnovne škole) ovaj čovjek posjeduje nevjerojatnu energiju na kojoj bi mu pozavidjeli i mnogo, mnogo, mnogo mlađi od njega.
Iako korača prema pragu jeseni života još uvijek vrlo živahno i slikovito priča o ženskim guzama.
I to skoro pa pubertetskim žarom.
I tko ga onda ne bi volio?
Njegova supruga Miriam je klasična profesorica hrvatskog jezika.
Žena u najboljim godinama.
Uvijek u stilu, diskretni parfem, lagane ženske cigarete čiji promjer rijetko prelazi 3 milimetra.
Ono što je u zadnjih mjesec i pol uspjela izvesti možda i nije toliki podvig.
Samo što ja stvarno ne poznam apsolutno nikog tko bi to na ovaj način izgurao do kraja.
RIJEČ DVIJE O MIROSLAVU KRLEŽI
Klasik, doajen, apsolutno nedodirljiva veličina kad je književnost s ovih prostora u pitanju.
Šteta što većini, u koju nažalost i ja spadam, prva asocijacija na njegov lik i djelo spada ono mukotrpno čitanje 'Latinovića' i 'Glembajevih' u programu školske lektire.
'Baladama Petrice Kerempuha' sam se svojevremeno veselio misleći da je u pitanje nešto ala ''...u devetom selu živi Antuntun...'', ali to nije imalo veze s tim.
Vrijedilo bi spomenuti i onaj obavezni odlazak u riječko kino 'Partizan' na premijeru 'Glembajevih' u kojoj je jedina euforija nastala kad je pokojna Ena Begović pokazala sise.
'Daj ti ljudima cica i guzica, a za ostalo ćemo lako!', rekao bi moj kolega Luxon.
U samostalnoj, demokratskoj i suverenoj Republici Hrvatskoj Krleži je odmah u startu bila prilijepljena titula 'jugoslavenčine' pa su ga odbacili i naši i njihovi.
Onako usput, vrijedilo bi spomenuti da je čovjek za stolom prije jela umjesto 'Prijatno!' i 'Dobar tek!' govorio 'U slast!' i to u vrijeme kad nas velika većina nije bila ni rođena.
Bilo kako bilo, riječ o piscu koji je bio i ostao najprevođeniji autor s ovih prostora, ali poznat samo u zatvorenim, literarnim krugovima u kojima većina tvrdi da su za Krležu jedan Mann ili Proust male bebe.
RIJEČ DVIJE O 14 GODINA STAROM PREDLOŠKU OD KOJEG JE NASTALA PREDSTAVA
Ideja je stvarno originalna i pajtonovska.
Nešto kao isječak u uvodu.
Riječ je o tekstu u kojem je jedan bivši učenik madam Gilles iznio slobodnu interpretaciju 'Povratka Filipa Latinovića' u kojem se Latinovicz i njegov konkurent Kyriales bore za naklonost voljene Bobočke u pravom, pravcatom boksačkom ringu.
Meč komentiraju Miroslav Krleža, djed Mike Tysona (ipak je riječ o Kostanjevcu 1932.) i učenik osobno.
Krležini komentari su toliko moćni da u kombinaciji s borcima u ringu koji u odijelima i boksačkim rukavicama samo šeću jedan oko drugog i filozofiraju predstavljaju totalni urnebes.
Dramatična najava meča i predstavljanje boraca su toliko užgali kazališnu publiku da me skoro zabolio trbuh od smijeha.
Neki lik je u podlogu najave stavio AC/DC.
Zar ste sumnjali?
Madam Gilles već godinama sanja o postavljanju te priče na pozornicu i eto...san joj se ostvario.
RIJEČ, DVIJE O MOJOJ ULOZI U SVEMU TOME (1. dio)
Kako se užasavam svih revolucija, genocida, velikih filozofija i ustanaka nakucanih na blogovima i portalima u toplini sobe (znaš ono...u tom trenutku ti se ruga svim Hrvatima kako su nesložna i povodljiva nacija jer nitko nema muda napraviti revoluciju….sjedneš, nakuckaš točan plan i satnicu revolucije, navedeš koga bi trebalo uhitit, koga zatvoriti, koga samo isprebijati i zatim ugasiš računalo, prdneš pa odeš spavati…postoji za to i novonastala kovanica 'kurcem po tastaturi', ali ne bih htio biti nepristojan) ja za 'SPIG' ne volim koristiti te jeftine fore pa sam prinuđen svako toliko izaći van među ljude, snimati pjesme, izbjegavati leteće boce u narodnjačkim klubovima, posuđivati knjige, sudjelovati u enigmatskim natjecanjima, cijelog života se sukobljavati sa Luxonom, povremeno uživati alkohol, biti pritom primjeran Hrvat,…. ili raditi slajdšou za kazališnu predstavu.
Sve, sve, sve prolazi.... osim fotografija tećica s gulašićem!
Nakon što je vidjela moju…hm…animaciju za 'Raawuly' madam Gilles je uvidjela da bih nešto slično mogao napraviti i za predstavu.
U tom trenutku do svečane premijere smo imali više od mjesec dana i po dobrom, starom dalmatinskom običaju nije mi se baš prešilo.(prešiti-žuriti op.a.)
Trebalo je, između ostalog, napraviti propagandnu poruku za jednu izmišljenu pivovaru pa sam zdravoseljački skinuo reklamu za 'karlovačko' 'Sviđa mi se', izvadili smo nekoliko scena, složili mali slajd šouić i to je bilo to.
Normalno, madam Gilles je par dana kasnije poslala mail marketingu 'karlovačkog' da ne bi bilo problema oko povrede autorskih prava objašnjavajući da je riječ o banalnoj školskoj predstavi.i to je za nas bila zaključena priča.
RIJEČ DVIJE O MOJOJ ULOZI U SVEMU TOME (2.dio)
Uglavnom, sve je išlo glatko kao po loju.
Učenik koji je trebao glumiti jednu od glavnih uloga i biti pritom jaka informatička podloga je, sirota, dobio vodene kozice.
Trebalo je pothitno naći zamjenu, a onako usput samo 9 dana nakon što je madam Gilles poslala mail, marketing 'Karlovačkog', gospođa iz marketinga se ogradila što je razumljivo te je odgovorila da korištenje fotografija iz reklame nije uputno jer daje loš primjer školarcima.
Kapa dolje!
Ni ja ne bih volio da nakon predstave svi otiđu u obližnji dućan i začarani reklamom poloču svu pivu koju nađu na policama.
KAVA S MARCUSOM GANGAM STYLEOM
I tako sam ja zadnja dva tjedna iskreno suosjećao sa madam Gilles jer iako je riječ o samo pola sata, koliko predstava traje, ima toliko posla da potpuno razumijem zašto ljudi prave monodrame u kojima glumac sa bocunom i čašom sjedi za stolom i sat vremena zabavlja publiku.
Pusti rekviziti, koreografije s plesačicama, pravljenje ringa, milijun čisto tehničkih stvari, kabeli, projektori...
Tjedan dana prije premijere popio sam kavu u 'Konzumovom' kafiću na Meterizama sa Marcusom Gangam Styleom osobno i možete misliti koje je to oduševljenje bilo kad mi je, onako usput, rekao da u školi u kojoj radi pravi neki boksački ring za neku predstavu.
Stvarno je svijet mali!
UMJESTO KRAJA….
Nisam spomenuo da su u prva dva reda partera sjedili ravnatelji, dožupan, profesor, ravnateljica HNK...
Zaboravih i spomenuti fenomenalan bend sastavljen od poznatih šibenskih glazbenika i profesoricu za mikrofonom.
'Let's stay together' je bila odlična!
Ja bih Vam sad najradije stavio poneku fotografiju ili čak pustio snimku i deliričnu atmosferu svojstveniju rock koncertu, a ne običnoj kazališnoj predstavi, ali ne smijem jer je još uvijek sve friško i ne bi bilo fora u startu otkriti sve adute koje madam Gilles drži u rukavu.
Za 'Latinovicz vs Kiryales' će se još čuti.
Post je objavljen 10.12.2012. u 18:36 sati.