... i to za malo.
Bio je najavljen 462. Velikogorički. Kao zaigrana djeca brojimo i slažemo turnire kao neki vlakić sa velikim brojem vagona. I, nije u tome samo jedan, sada već deda, već i skupina zaigranih mlađih poklonika ove igre, što malazi se pod nazivom GO.
Došla je ta subota, tog spomenutoga turnira. Bila je to sniježna subota. Kada izađoh na čistinu shvatih da to je i presniježna subota. Shvatih kako nam majka priroda ima blagost prema nama. Eto, tek malo se uozbiljila, a mi u problemima. Jasno mi je, da mogla bi ona i jače, a i mnogo jače. Postadoh zahvalan i kročim dalje put stanice lokalnog autobusa. Slabi vid me svaki tren odvodi u dubok snijeg, a okolo sve samo blještavilo.
Došao sam do stanice busa, a tamo Adil. Kaže da došao je svojom seoskom linijom, a ja se pitam, kako dovde. Nisam ga htio preispitivati, jer eto ga, tu je, mada selo mu je na drugoj strani Gorice. I on je krenuo put turnira.
Zovnuo me na mobitel Zvonko. Začudio se da sam ja već vani na ovoj mečavi. Doći će i on.
Ama, koja mečava? Mi igramo turnir! Baš smo kao djeca što žive u svom, naizgled, nerealnom svijetu.
Stigao je i bus. Na kašnjenje se nismo obazirali, jer i on je, eto, ovdje i sada.
Uz još ponešto duboka snijega, stigosmo Adil i ja do kluba. Stigao je i Zvonko.
Prebirem mislima kako će valjda doći zagrebačka trojka: Nikola, Robi i Mirko, a i Damir je najavio dolazak sa malim Robijem, pa Marko i Braco, te neizostavni Bačo i Adnen sa svojim redovnim kašnjenjima...
Krenuli Zvonko i Adil igrati slobodnu partiju sa komentarima za učenje. Ja se borim sa udarima vjetra, što se poigrava sa ulaznim vratima. Ne mogu protiv njega i morali smo zaključati vrata. Srečom, staklene su stijene, pa vidimo kada netko dolazi, a oni mogu vidjeti i nas unutra.
I tako, u čekanju, primjetismo kao da proleti neki žuti vrabac do vratiju, pa nazad, pa ponovo do vratiju. Otvorih, a ono mali Robi. Kaže da tata nema gdje parkirati. Mi pješaci drugačije doživljavamo mobilnost. Sinulo mi; auto! Da, ne može on po duboku snijegu. Mučio se Damir i nije uspio. Za to bi mu trebala cijela vojna postrojba. Adil i Zvonko su pokušali pomoći, ali, eto, tek nakratko ostade auto uz cestu.
Dok se Damir mučio, uz pomoć susjeda koji je imao lopatu, ni pokrećemo turnir od pet igrača. Baš smo kao prava djeca!
Ostavljamo Damira da se igra sa susjedom i lopatom i dajemo mu slobodno kolo. Adil igra sa Zvonkom, a ja sa Robijem.
Dolazi i Damir. Pitamo ga što je uradio, a on kaže da ga je ostavio praktično na cesti, malo uz.
Robi i ja završili partiju, a Damir kaže, da, nažalost, ne može auto tako ostati. Em je na cesti, em će ga snijeg, koji nemilice pada, još više zatrpati. Zvonko i ja se nudimo da nas Damir prebaci put kuće, a Zvonko se ponudio da u Zagrebu igra sa Robijem i Mirtom. Adil ode put busa, jer on će na drugu stranu.
Sjedosmo u poluzatrpani auto. Damir uspijeva krenuti, ali nakon deset metara je morao stati, jer je na cesti bio čovjek lopatajući snijeg. Slabo se vidi, jer mečava stvara, nošenim snijegom, maglenost. Čovjek se maknuo, a Damirov auto ni makac. Vrti kotačima u mjestu. Slijedi guranje, zanjihavanje, lopatanje pred kotačima. Jedva se uspjelo.
Nekako se krečemo, ali nakon dvadesetak metara zavoj i stoji kolona automobila. Svi oni ni makac; zapeli u snijegu. Damir pokušava okrenuti mazad, pa da do glavne ceste dođemo drugim smjerom. Manevrira, a snijeg pod kotačima, na mahove, propada. Sabijamo ga. Uspio je okrenuti. Idemo kao po jajima. 'Hoće, neće', mantramo. Išao je, šuljajući se, i naišao na veći snijeg na cesti, i stop. Ni naprijed, ni nazad.
Predaje nema, a ni ne smije je biti. Slijedi lopatanje, guranje i zanjihavanje, jer i ovdje je bilo onih sa lopatama. Za prohodan put ni jedan auto ne smije ostati na njemu, ali jest i ljudska solidarnost i dobra volja. Jedvice, ali evo nas na glavnoj cesti. Tu je promet.
Mečava je i dalje, ali auto sada ide. Izlazim kod svoga naselja, a oni idu dalje put Zagreba. E, svaka im čast! Bili su spremni i pokazali su volju. Uvjeti su bili nešto oštriji, ali za nagradu je bio doživljaj za pamćenje. Ima i to svoju ljepotu.
Nadam se da, oni koji nisu došli, nisu ostali negdje zameteni.
Slijedeću subotu i nedjelju smo u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. U subotu držimo predavanje o gou u sklopu konvencije rolle-play igara i igara na pločama. Za sada još neslužbeno, predavanje počinje u 14 sati u učionici 118 u zgradi A. Nakon predavanja idemo sa radionicom praktičnog igranja i učenja igre.
Za nedjelju planiramo turnir u zarobljavanju. Biti će to atari-go do prvoga zarobljavanja za sve. Ima mjesta za puno igrača.
Dakle, 15. i 16. prosinca ajmo na filozofski faks. Čekati će vas i crni i bijeli kamenčići. U nedjelju možda bude igre i za naprednije, jer će biti i srednjih i velikih ploča. Detaljnije obavijesti slijede uskoro!!!
bl. Muradenu
Post je objavljen 09.12.2012. u 12:50 sati.