Dragi, jesi li ikada sanjao zimi ljeta vrela? Znaš li što to čovjeka tjera da mislima živi u budućnosti, da živi svaki tren sada za neko daleko sutra. Sjećam se dana kada sam uživala u čežnjama. Samo sam od mašte živjela, ona mi je bila hrana i opijum. Sanjala sam noćas trenutak koji je nestao u mislima. Koliko krasnih trenutaka propuštam izgubljena u mislima? Koliko ljudi puštam da promarširaju kroz moj život jer me strah zadržati ih, jer nisam navikla moliti za toplinu, prijateljstvo, razumijevanje. Očekujem da su svi čitali malog princa, grčku mitologiju i Puškinove bajke za laku noć, za dobrojutro, iz dosade. Očekujem da svijet oko mene raste, da se uvijek osjećam poznato, uobičajeno, kao malo dijete u velikom gradu. Previše očekujem, vidim i sama, jer djeca odrastaju, a gradovi ostaju isti, negdje se sruši zgrada negdje izgradi fontana i to je sve.
Post je objavljen 09.12.2012. u 10:12 sati.