Ovih se dana u tiskovinama i na dalekovidnicama piše i govori o dobrotvoru, nazovimo ga u priči - Prvi Dobrotvor. Priča o njemu i njegovom životnom putu zvuči kao bajka za koju smo do sada mislili da se može dogoditi samo u Americi.
Dobrotvor je u čabarski kraj stigao iz rodnog kraja na brdovitom Balkanu, u ljeto 1952. godine, s tri samaraška konja te počeo vaditi debla iz čabarskih šuma. Mukotrpnim radom, uz poneku financijsku transakciju novcem kojeg je zaradio baveći se 'drvetom', polako je povećavao imetak. Koristeći se pri tome, govore zlobnici, metodama ponekad ne baš moralnim, a i korištenje jeftine radne snage iz njegovog kraja, kažu isti, nije mu bilo strano. Već 60-tih godina prošlog stoljeća moglo bi se reći da se obogatio.
Onda je došlo vrijeme 'privatizacije' pa je kupio posrnulu RO 'G.', nekadašnju socijalističku tvrtku, za 12,5 milijuna maraka. Pet je milijuna dao u gotovini a za ostatak je preuzeo obveze. Da nije, kaže, tvrtka bi propala a ljudi ostali bez posla. I tako je nastala tvrtka 'F.' u Čabru gdje mještani i stanovnici okolnih naselja žive od njegovog biznisa. Nije završio fakultet ni živio u inozemstvu, ali biznis mu je uvijek išao. Zahvaljujući tome uspio je i sebi i svojima osigurati pristojan život ostvarivši svoj poslovni raj, usput sagradivši u bujnoj šumi kuću i bazen. U okolnim šumama je četo upražnjavao hobi – lov.
Izvorna djelatnost tvrtke, drvna industrija, posljednjih godina pomalo 'šepa' pa ju je Dobrotvorov sin želio ugasiti i okrenuti se turizmu. „Razmišljao je o profitu, zaradi, biznisu, to je njegov stil“ kaže tata Dobrotvor. Zbog takvog ga je pogleda smijenio jer, kaže; „ja živim s ovim ljudima u ovom kraju, tu me poštuju i cijene.“ Odlučio je spasiti biznis.
Ipak, godine pritisle pa odluči poslovno carstvo povjeriti „Zakladi Prvi Dobrotvor.“ koja će njime upravljati nakon njegove smrti. O kojoj je, zakladi, nota bene, razmišljao još od 1952. godine.
„Zakladom će upravljati vijeće, a predsjednik ću biti ja do smrti. Poslije će članovi vijeća međusobno birati predsjednika“ planira Dobrotvor.
Tako,ukratko, glasi priča o Prvom Dobrotvoru.
* * *
Drugi Dobrotvor je u ostvarenje svog sna krenuo iz malenog sela K-a. I njegov životni put bi se mogao nazvati bajkom o Velikom Uspjehu. Ni on nije završio fakultet. Bio je, doduše, nekoliko puta u inozemstvu ali se uvijek vraćao natrag svjestan da samo u ovim krajevima može ostvariti svoje snove.
Završivši bravarski zanat, mukotrpnim radom najprije kao metalski radnik, a kasnije kao 'perspektivni kadar' polako je stjecao sve veći ugled u svojoj 'branši' i nakon dugotrajne borbe s 'konkurencijom' postao 1937. 'Glavni' u 'tvrtki' KPJ. Pri tome se, govore zlobnici, nije uvijek koristio 'finim' metodama borbe; no što se može – 'cilj opravdava sredstva', kako bi rekao Machiavelli. A onda je jedan luđak odlučio zauzeti cijeli svijet i naš Dobrotvor je u tome vidio priliku kako da ostvari svoje snove.
Svojim šarmom, uvjerljivošću i još nekim metodama o kojima se pričalo/priča, uz nehotičnu pomoć onih protiv kojih se imao namjeru boriti i prije rata, uspio je pokrenuti narod na ustanak i nakon mnogo patnji (narod nešto više od njega) osnovati 'tvrtku' KPJ, kasnije preimenovanu u SKJ, koja je poslovala i imala 'filijale' na teritoriju nazvanom DFJ, pa FNRJ i na kraju SFRJ. O čemu je, nota bene, razmišljao još od 1937. godine.
Dalje je išlo sve lako uz primjenu već provjerenih metoda rada. Da nije tako radio 'tvrtka bi propala, a ljudi ostali bez posla', što se, istine radi, nakon njegovog odlaska mnogima i dogodilo. Zahvaljujući tome uspio je i sebi osigurati pristojan život ostvarivši svoj san. Zahvalni radnici sagradili su mu vile po cijeloj zemlji s i bez bazena, uz more i na brdima. Stanovnici krajeva gdje je postojala ili se uzgajala divljač organizirali su mu lov koji je bio jedan od njegovih najdražih hobija u ono malo slobodnog vremena što je imao na raspolaganju. Dobro mu je išao 'biznis', čak i na međunarodnom planu u okviru velike 'korporacije' zvane 'Nesvrstani'.
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća gospodarske poteškoće bivale su sve naglašenije. Mlađa njegova 'djeca', stala su razmišljati o novom biznisu, nekakvom profitu, pa o demokraciji, htjeli su malo 'federirati'. Čak su se pojavile glasine da se žele odvojiti od Carstva. To je ipak bilo previše pa je, primijenivši prokušane metode, spriječio njihov pokušaj osamostaljenja. Jer, rekao je, 'ja živim s ovim narodima i narodnostima u ovoj državi, tu me poštuju i cijene'. Odlučio je spasiti 'biznis'!
Godine su prolazile, Dobrotvor je stario pa je zaključio da bi ipak trebalo nešto poduzeti kako bi Carstvo opstalo i nakon njegove smrti. Zbog toga je Carstvo povjerio „Zakladi SFRJ“ koja će njime upravljati i nakon njegove smrti.
„Zakladom će upravljati Predsjedništvo, a Predsjednik ću biti ja do smrti. Poslije će članovi Predsjedništva međusobno birati Predsjednika“ planirao je Drugi Dobrotvor.
Kako je završilo to Carstvo nakon smrti Drugog Dobrotvora opće je poznato. Pitam se samo kako će, nakon smrti Prvog Dobrotvora, završiti njegovo Carstvo?
Post je objavljen 08.12.2012. u 22:03 sati.