Ljubavi, gdje si, slušaš li moj glas kako te tiho zove, šapatom, vrati se... Srce je glupo. Ono ne zna i ne uči. Ono samo boli. Tu sam na sigurnom i tu mi nedostaje tvoj žar, tvoje čeznutljive riječi da u pakao još ljuće čežnje vrate me. Opet me lomiš tišinom. Tišinom me vraćaš sebi, prokletniče. Borim se s tugom, gušim čežnju, a one pod mojom čizmom još jače bujaju. Uzmi me. Nudim slobodu za ropstvo tišinu za riječ. Noćne more za vilinske snove. Nudim se danas, slaba, hladnoćom i gladi izmorena. Vrati me sebi, uzmi prosjaka nahrani i ugrij.
Post je objavljen 08.12.2012. u 13:10 sati.