Ako ti kažem primi me nazad, na svoje krilo posjedni me, hoćeš li mi opet staviti okove na ruke i na oči povez da slijepa čekam mrvice? Hoćeš li se poigravati vatrom i ledom i ljutiti se na moj teško stečeni mir? Primi me nazad pod svoje okrilje, ali ne kao kanarinca da me držiš u zlatnom kavezu, ne kao tigra da me držiš na čeličnom lancu... Uzmi me kao kišu da piješ moje kaplje kao žedna zemlja, upij me i daj moje sve ljepoti kao što zemlja daje vodu drveću i travi. grij me kao sunce, miluj mislima moje oči i moj vrat, miluj cijelu mene, u mislima, rukama, pjesmama i molitvama. Ako ti kažem riječ htjet ćeš me uzeti cijelu, za malo topline uzet ćeš mi dušu. Zato ti ne pišem. Zato grizem prste što svrbe i guram u džepove da olovku ne drže. Ah opet pišem gluposti... nikakva olovka. Pišem na računalu. Sve olovke su u smeću, davno ih bacila...
Post je objavljen 08.12.2012. u 12:59 sati.