Tekst je napisan sredinom 90-ih godina 20. stoljeća, ali je još uvijek aktualan jer razotkriva „filozofiju“ i posljedice relativističko-liberalnog svjetonazora u spolnom odgoju koji se pod krinkom moralno neutralnog Zdravstvenog odgoja želi implementirati i u hrvatskim javnim školama.
Magaly Llaguno
izvršna ravnateljica u miru pokreta za život Vida Humana Internacional na području Latinske Amerike
Katastrofa spolnog odgoja u Sjedinjenim Američkim Državama
(prijevod „The Disaster of Sex Education in the United States“ na
http://www.vidahumana.org/english/family/sexed-us.html)
Prije više od dvadeset godina javne škole u Sjedinjenim Američkim Državama uzurpirale su roditeljski autoritet i počele provoditi spolni odgoj bez moralnih vrijednosti, pa čak i davale određene upute o korištenju kontracepcije. Navodeći da su roditelji nesposobni za taj zadatak i da djeca moraju biti informirana kako bi se izbjegle posljedice spolnih odnosa (primjerice trudnoće i spolno prenosivih bolesti), promicatelji hedonističkog (1) spolnog odgoja pokrenuli su nešto što nema veze s istinskim spolnim odgojem; radilo se jednostavno o „seksualnom uvjetovanju“, što je drugi naziv za manipulaciju ili indoktrinaciju. Programi su se najprije nudili u kasnijim godinama srednjoškolskog obrazovanja, ali su ubrzo proširili na sve mlađe razrede sve dok nisu stigli čak do vrtića. Trebalo je dvanaest godina sustavne indoktrinacije da ovi programi djecu i adolescente prožmu s hedonističkim shvaćanjem života, da sve njihove stavove i kršćanske vrijednosti pretvore u neopoganske, ukratko, da ih indoktriniraju s ateističkim humanizmom. Kao što gđa Randy Engel, stručnjakinja za spolni odgoj, objašnjava u svojoj knjizi Sex Education: The Final Plague [Spolni odgoj: posljednja kuga], ovakva podrška spolnom odgoju ima svoje korijene u pokretima protiv života i maltuzijanizmu (2) drugog dijela devetnaestog stoljeća, koje je u dvadesetim godinama 20. stoljeća propagirala Margaret Sanger, osnivačica organizacije Planirano roditeljstvo (Planned Parenthood) (3). Ova organizacija danas je vrlo aktivna u školama u SAD-u i američka je podružnica Međunarodne federacije planiranog roditeljstva (IPPF-International Planned Parenthood Federation), koja ima podružnice u gotovo svim zemljama svijeta, uključujući i Kolumbiju. O ovoj važnoj temi govorit ćemo više kasnije.
U stvarnosti programi hedonističkog spolnog odgoja koriste se u mnogim javnim školama širom svijeta s namjerom da mijenjaju vrijednosti i stavove djece, kroz ono što oni nazivaju „pojašnjenje vrijednosti“. Oni prijetvorno zovu ove programe „Rast i ljudski razvoj“, „Obiteljski život“, „Stanovništvo i razvoj“, „Odgoj za stanovništvo“ ... i svi su oni vrlo slični jer općenito potječu iz istih izvora, iz IPPF (International Planned Parenthood Federation) i njegovih podružnica, iz UNESCO-a (preko njegovog CRESALC-a-Centro regional para la Education Superior en America Latina y el Caribe), i drugih institucija koje promiču kontracepciju (4). Putem ove seksualne indoktrinacije uče djecu i adolescente sljedeće:
a) novoj definiciji obitelji i ulozi muškarca i žene, usklađeno s feminističkim i homoseksualnim pokretom.
b) situacijskoj etici, to jest, moralnom relativizmu, populariziranom preko savjeta „možeš činiti ono što se želiš, tako dugo dok nitko nije povrijeđen“.
c) hedonističkom shvaćanju seksualnosti.
d) mentalitetu protiv djeteta.
U tim programima dječacima i djevojčicama pokazuju se, zajedno sa spolnim organima, seksualne aktivnosti, bilo one normalne ili nenormalne, uključujući i sodomiju, zoofiliju, prostituciju, masturbaciju, itd. Na taj način oni bude dječje seksualne impulse, uništavaju njihovu čednost i nevinost. Svemu tome oni dodaju upute o tome kako koristiti različite kontracepcijske metode, uključujući pobačaj, predstavljanjem djece kao „spolno odgovorne“. Zapravo, na taj način smanjuju njihovu osjetljivost (zajedno s njihovim učiteljima) prema intimnoj prirodi i svetosti spolnosti. To je ono što se dogodilo u javnim školama u Sjedinjenim Američkim Državama prije više od dvadeset godina, a čiji su plodovi potpuna katastrofa. Na primjer, godine 1970., prije nego što je započeo spolni odgoj u školama, samo trećina svih adolescentica koje su začele bila je neudana; trenutno dvije trećine ih je neudano (5). Prema tome, tvrdi kongresmen William Dannemeyer u svojoj knjizi Shadow in the Land: Homosexuality in America [Sjena na zemlji: homoseksualnost u Americi], postoji izravan odnos između količine novca koji svaka država troši na programe spolnog odgoja u javnim školama i povećanje trudnoća među tinejdžerkama. Oni koji troše najmanje novca na ovu vrstu spolnog odgoja imaju statistiku najnižih trudnoća.
Promicatelji kontracepcije za maloljetnike navode da će smanjiti broj tinejdžerskih trudnoća. Umjesto toga, istraživanje neudanih mladih žena u dobi između 15 i 19 godina koje su imale spolne odnose pokazalo je da spolna aktivnost povećava mogućnost trudnoće usprkos tome što se kontracepcija dosljedno koristi. Neuspjeh većine kontracepcijskih sredstava (prije svega među mladima) glavni je uzrok ovog fenomena, i što je veći broj mladih ljudi koji koriste kontracepcijska sredstva, to je veći broj neuspjeha, što dovodi do više pobačaja. Trećina svih pobačaja koji se godišnje obavljaju u Sjedinjenim Američkim Državama, njih otprilike milijun i pol, otpada na mlade djevojke, i to mlađe od 18 godina.
Mislite da je ovo važna tema? Podržite nas na facebooku!
Stručnjakinja za stanovništvo, Jacqueline Kasun, autorica knjige Rat protiv stanovništva: ekonomija i ideologija kontrole svjetskog stanovništva [War against Population: The Economics and ideology of World Population Control], analizirala je podatke koje joj je dostavila njihova vlastita organizacija Planirano roditeljstvo i stigla do sljedećeg zaključka: „Sjedinjene Američke Države, koje omogućavaju dostupnost kontracepcijskih programa financiranih od Vlade, pokazuje tendenciju prema najvišim indeksima tinejdžerskih trudnoća, poroda i pobačaja“. Kasun je naglasila da država Kalifornija, koja omogućava kontracepciju i pobačaje maloljetnicima bez roditeljskog pristanka i na kontracepcijska sredstva troši više novca nego bilo koja druga država u Sjedinjenim Američkim Državama, ima najvišu stopu pobačaja među bijelim tinejdžerkama i drugu po redu stopu tinejdžerskih trudnoća.
Navodno, u svrhu suzbijanja problema tinejdžerskih trudnoća, postoje klinike američke vlade (uključujući u mnogim javnim školama) koje pružaju savjete o kontracepciji, pa čak i pribavljaju besplatnu kontracepciju maloljetnicima bez roditeljskog pristanka ili znanja, koristeći pritom državna sredstva. Nebrojene javne škole u SAD-u i dalje provode programe spolnog odgoja koje uključuju upute o tome kako koristiti kontracepciju, svaki put pred sve mlađom djecom, unatoč činjenici da svatko zna da se radi o totalnoj katastrofi.
Oni koji nastavljaju i dalje promicati te programe tvrde da će nudeći djeci i tinejdžerima detaljne upute o spolnom činu i kako izbjeći posljedice seksa baš oni naučiti mlade ljude da nemaju spolne odnose. To je isto kao i kad kažete da detaljno možete obučiti mlade ljude u korištenju svih različitih droga, uključujući i ugodne osjete koje one izazivaju, objasniti im kako izbjeći negativne posljedice njihova korištenja, a nakon toga nadati se da ih neće koristiti. Dr. Louise Tyrer iz njujorškog Planiranog roditeljstva priznala je da je više od dvije trećine pobačaja koji se obavljaju svake godine u Sjedinjenim Američkim Državama rezultat zakazivanja kontracepcijskih sredstava. I naravno, dok sve više promoviraju kontracepcijska sredstva i čine ih dostupnim mladima, tim će veći biti promiskuitet, pogotovo ako im se nudi pobačaj bez da to roditelji saznaju u slučaju neuspjeha kontracepcije. To je ono što oni ovoga časa rade u Sjedinjenim Državama.
Čak i Planirano roditeljstvo, čiji se „odgojni“ materijali nalaze u mnogim javnim školama u Sjedinjenim Američkim Državama, priznaje u svojoj publikaciji Perspektive planiranja obitelji [Family Planning Perspectives] za rujan-listopad [1994.] da više mladih ljudi koriste kontracepciju i s više upornosti nego ikad prije, pa ipak broj predbračnih trudnoća i dalje nastavlja rasti.
Profesor Kingsley Davis, član Upravnog odbora pro-kontracepcijske i pro-abortivne organizacije Nulti rast stanovništva (Zero Population Growth) izjavio je: „Ironija je da se povećanje broja nezakonitih poroda dogodilo upravo onda kada se upotreba kontracepcijskih sredstava smatrala najrespektabilnijom i najviše populariziranom“.
Stoga ne čudi da ti programi hedonističkog spolnog odgoja (što uključuje upute o tome kako koristiti kontracepcijska sredstva) bez moralnih vrijednosti, uništavaju čistoću i čednost naše djece, te da ih potiču na predbračne spolne odnose. To je razlog zašto milijuni tinejdžerki zatrudni i zašto se dva i pol milijuna tinejdžera godišnje zarazi spolno prenosivim infekcijama (SPI), koje mogu uzrokovati sterilitet, pa čak i smrt.
Utjecaj homoseksualnog pokreta
Zabrinuti zbog širenja AIDS-a među tinejdžerima i zbog toga što sami odbacuju činjenice ili ne žele priznati da su programi spolnog odgoja potpuno podbacili u zaustavljanju ili smanjenju trudnoća ili spolno prenosivih infekcija među tinejdžerima, mnogi javnoškolski dužnosnici u SAD-u implementirali su, navodno u svrhu sprječavanja AIDS-a, programe spolnog odgoja koji uključuju eksplicitni spolni „odgoj“. Danas u Sjedinjenim Američkim Državama mnoga djeca do 5. razreda nauče gotovo sve o seksu, pa čak im se prikazuje kako koristiti kondom i druge tipove kontracepcije, uz tvrdnju da ih se mora zaštititi od AIDS-a.
Naravno, to je upravo prilika koju se aktivisti homoseksualnih skupina čekali da promoviraju svoj tzv. „gay životni stil“ među djecom i mladima kroz programe spolnog odgoja. Zbog stida ovdje ne želim opisivati „odgojne“ materijale koje mnoge američke gay udruge koriste za navodno sprečavanje AIDS-a, a koji u stvarnosti izazivaju suprotan učinak jer promiču homoseksualnost. Upravo homoseksualni odnosi predstavljaju najveći rizik za zarazu AIDS-om.
Homoseksualni pokret svim se snagama bori da uđe u javne škole u Sjedinjenim Američkim Državama s namjerom promicanja homoseksualnosti i tzv. biseksualnosti, koristeći programe hedonističkog spolnog odgoja koji već postoje. Alarmantno je to do koje mjere su u Sjedinjenim Američkim Državama homoseksualci već uključeni u planiranje i poučavanje tečajeva spolnog odgoja i obiteljskog života koji se nude u školama te zemlje. Oni čak nude u školama nacionalni telefonski broj za djecu koja imaju neke homoseksualne sklonosti. Operateri su osposobljeni da se potvrdi sklonost onih koji zovu, iza leđa njihovih roditelja.
Opet ponavljam, sadašnji statistički podaci pokazuju potpuni neuspjeh, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama, već i u cijelom svijetu, svih tih programa za izbjegavanje trudnoće ili smanjenje broja spolno aktivnih tinejdžera. Predbračna spolna aktivnost gotovo je udvostručena među tinejdžerima u SAD-u tijekom posljednjih 20 godina (The Miami Herald, 5. siječnja 1991.) Sjedinjene Američke Države, zemlja s najviše kontracepcijskih sredstava, uključujući i za maloljetne osobe bez roditeljskog pristanka, trenutno ima najvišu statistiku tinejdžerskih trudnoća u industrijaliziranom svijetu (International Dateline, rujan,1991.)
Druga industrijalizirana zemlja u kojoj spolni odgoj nije uspio jest Švedska, rodno mjesto „seksualne revolucije“. U njihove škole uvedeni su prvi tečajevi spolnog odgoja (od 1938. do 1988. - 51 godina spolnog odgoja). Nakon toga bila je legalizirana kontracepcija, onda homoseksualnost i pobačaj. Godine 1955., zahvaljujući vrlo velikom broju tinejdžerskih trudnoća i spolnih bolesti, spolni je odgoj postao obavezan, a od 1975. vlada besplatno omogućava pobačaj do 18. tjedana trudnoće iz bilo kojeg razloga. U svjetlu ove situacije, godine 1985. vladino izvješće izražava zabrinutost i razočaranje švedske vlade s obzirom na seksualno oslobođenje iz prethodnih desetljeća. Švedska je započela hodati natrag, kao što će Sjedinjene Države i druge zemlje morati učiniti prije ili kasnije. Bog ne želi da mora proći 50 godina prije nego što se to dogodi.
Kako je žalosno da su se ove pogreške proširile na manje razvijene zemalja putem organizacija koje promiču kontracepciju. Pogledajmo neke primjere.
Ne možemo govoriti o spolnom odgoju u školama bez da govorimo o utjecaju Planiranog roditeljstva, organizacije protiv kršćanstva i života koja promovira kontracepciju i pobačaj za sve, uključujući i za maloljetne osobe bez roditeljskog pristanka ili znanja. Prije mnogo godina Planirano roditeljstvo uspjelo je uvesti odgojne materijale u mnoge javne škole u Sjedinjenim Američkim Državama i cijelom svijetu. Njihova je hedonistička i materijalistička filozofija temelj za većinu tečajeva spolnog odgoja koji se nude u ovim školama. Osim toga, ove tečajeve imitiraju UNESCO-ovi tečajevi, čiji programi se eufemistički nazivaju „Odgoj o stanovništvu“ i imaju istu filozofiju kao i Planirano roditeljstvo. Za UNESCO-ov program u Latinskoj Americi zadužen je CRESALC, koji je, kao što vjerojatno već znate, dao veliki doprinos razvoju ovakvih programa spolnog odgoja u Kolumbiji.
Vjerno svojoj osnivačici, Margaret Sanger, Planirano roditeljstvo i njegove podružnice u svim zemljama nastavljaju i danas učiti istu hedonističku i materijalističku filozofiju, temeljenu na ateističkom humanizmu i moralnom relativizmu. Prema Planiranom roditeljstvu, ne postoje apsolutne vrijednosti kao što su Deset zapovijedi. Planirano roditeljstvo govori djeci da ne postoji ništa moralno dobro ili loše u vezi seksualnosti, već da oni jednostavno moraju istražiti sve njezine aspekte i donijeti svoje vlastite odluke, čak i ako se to razlikuje od moralnih načela koje su ih naučili njihovi roditelji. Planirano roditeljstvo definiralo je obitelj kao odnos koji postoji između ljudi koji žive zajedno, što stavlja homoseksualne odnose u isti rang s brakom. U svom vodiču za spolni odgoj, Planirano roditeljstvo kaže da su vrijednosti načela i uvjerenja koje razvijamo i koje se mijenjaju s vremenom, te da je za svaku osobu važno da odluči sama za sebe što su joj vrijednosti, bez obzira na ono što drugi govore. Poruka koju ova organizacija prenosi učenicima u svojim tečajevima spolnog odgoja jest ta da svaka osoba ima pravo na spolne odnose bilo s kim i da partner ovisi samo o osobnoj seksualnoj sklonosti pojedinca.
Planirano roditeljstvo uči maloljetnike da moralni stavovi i norme imaju malo veze sa seksualnošću. Govorenje o seksualnosti i kontracepcijskim sredstvima bez da se mlade ljude uči moralu čini da oni gube čednost i predstavlja im pobačaj kao prihvatljivo rješenje kada kontracepcija zakaže. Instruktori Planiranog roditeljstva stalno posjećuju javne škole u Sjedinjenim Državama.
(1) Tj. temeljenog na tezi da je u spolnom odnosu, koji sam po sebi nema nikakav smisao, najvažniji užitak. Takav „besmisleni“ spolni odnos uz pomoć kontracepcijskih sredstava i pristupa pobačaju teži biti odvojen od reprodukcije kao smisla ljudske seksualnosti; „hedonistički“ pristup seksualnosti kod nas zagovara npr. seksolog Aleksandar Štulhofer, jedan od autora Kurikuluma zdravstvenog odgoja, op. prev.
(2) „Maltuzijanizam“ je političko-ekonomski nauk engleskog ekonomista Thomasa Roberta Malthusa (1766.-1834.) po kojem stanovništvo raste geometrijski, a proizvodnja hrane aritmetički, dakle nesrazmjerno, te da je to objašnjenje svih društvenih zala i siromaštva nižih društvenih slojeva. Dok se sam Malthus kao kršćanin ponajprije zalagao za „samokontrolu“, tj. apstinenciju, kao najprimjereniju prirodnu metodu kontrole rađanja, današnji neomaltuzijanizam zalaže se za kontrolu rasta svjetskog stanovništva prvenstveno putem sveopće dostupnosti kontracepcije i mogućnosti pobačaja, op. prev.
(3) Organizacija Planirano roditeljstvo još je i danas vodeći zagovornik brige oko seksualnog i reproduktivnog zdravlja u SAD-u. Time je ujedno i najveći američki pružatelj usluga pobačaja i kontracepcije koji svoje djelovanje širi i izvan granica zemlje. Svoga najutjecajnijeg političkog saveznika ima u demokratskom pro-abortivnom predsjedniku Baracku Obami u čiju su posljednju izbornu kampanju uložili, prema vlastitom priznanju, preko 15 milijuna dolara. Organizacija raspolaže s okvirnim budžetom od nešto više od milijarde dolara, od čega oko 487 milijuna (dakle, gotovo 50%!) potječe iz državne blagajne (v. Planned Parenthood Federation of America, Annual Report 2009-2010). Ova moćna organizacija djeluje pod uvjerenjem da su “ljudi seksualna bića od trenutka rođenja do trenutka smrti“, što implicira da sa spolnim odgojem treba započeti u što ranijoj dobi, op. prev.
(4) Kod nas u Hrvatskoj za to se zalažu organizacije poput Center for Reproductive Rights New York koja financira udrugu CESI i Global Fund for Women koja financira i udrugu CESI i udrugu Kontra, op. prev.
(5) „Između kasnih 70-ih i kasnih 80-ih godina stope tinejdžerskih trudnoća ostale su prilično stabilne, usprkos tehnološkom napretku u kontracepciji, proširenim kurikulima o ljudskoj seksualnosti i obiteljskom životu, te programima namijenjenim smanjenju tinejdžerskih trudnoća. Nedavno, stope su se počele penjati prema gore. Godine 1990. otprilike 12% svih djevojaka u dobi od 15. do 19. godina ostalo je trudno, a 6% ih je postalo roditeljima. Štoviše, broj vanbračnih trudnoća i poroda među tinejdžerkama dramatično je narastao. Godine 1970. 70% tinejdžerki koje su rodile bilo je udano; do 1988. samo njih 34% bilo je udano.“ Rebecca Maynard i Anu Rangarajan „Contraceptive Use and Repeat Pregnancies Among Welfare-Dependent Teenage Mothers,“ Family Planning Perspectives, 26, 5 (rujan-listopad,1994.): 198, op. prev.
http://zdravstveniodgoj.com/news/katastrofalni-rezultati-spolnog-preodgoja-u-sad
Post je objavljen 07.12.2012. u 22:45 sati.