Ovo nije ljubavno pismo ovo je pismo sjenama.
Reci mi, sjeno, imaš li još snove, ako ih nemaš više sjećaš li se vremena dok si ih imao. Jesu li nestali izgubljeni u magli besmislenosti, bezimenosti, mahnitog bježanja. Reci mi koji je taj odlučujući trenutak kada si digao ruke od svog života i zaključio da je on previše za tebe. U kom trenutku si zaključio da su krv tvoje krvi samo stvari, drveni suveniri na prašnjavim tabletićima u staklenoj vitrini sa zlatnim ručkicama. Kada si uzeo sebi pravo da ih lomiš. Reci mi, silno me zanima kada snovi počnu umirati, a sjene počnu uzimati komad po komad duše. Željela bih da prespavam taj dan i oduprem se orkanu koji kipti u meni. Tračak nade, svjetla vidim. Naziru se mnoga križanja. Nisam baš sigurna u svoje oči u ovom sumraku, ali magla nije toliko gusta. Ispričaj mi priču o jednom izgubljenom u sjenama da ne odaberem njegov put.
Post je objavljen 07.12.2012. u 19:20 sati.