Ajme meni koliko poruka da sam bio u dnevniku u dvanaest, nema više moje mame da to prati pa eto javljam cjelokupnoj javnosti da ću možda još biti u informativnim emisijama. Glede rasprave na fejsu u pravu su oni koji vele da majica više vuče na narančasto nego na crveno, no nebitno je to za sivu stvarnost, zato je danas samo fotka s buvljaka na putu ka sindikalnom domu u boji.
A glede sadržaja današnjeg sastanka nakon presice i mojih stavova, uvijek podržavam referendum ma kako bio sastavljen, ovdje se glasa o dva pitanja, i ma kolika bila bila vjerojatnoća da će glasačko tijelo pogriješiti, nakon zadnjih brutalnih pokušaja vlade da dokrajče ostatke i ionako slabašnog sindikalnog pokreta u Hrvatskoj, neplaćanjem štrajka i donošenjem zakona da bi se sprečilo ostvarenje dogovorenih prava piratski odgovori na postavljena pitanja glase ne i ne, a u normalnija vremena s normalnijim ljudima ćemo trezvenije razgovarati.
Za ostale zaposlene baš me trenutno briga, njih ionako nitko ništa ne pita, predstavnici nekih sindikata državnih službi nam zahvaljuju što smo neplaćenim štrajkom izborili neka prava i za njih, jadno ali ipak oko jubilarnih i oko prijevoza naprimjer, ima na čemu i neće biti i drugi put, jer ni nas biti neće. Zato zaokružujte dok možete pa makar na ententini.