Ima onaj jedan trenutak, mikrotrenutak, onaj sekundu prije nego što odlučiš uletiti ženskoj, ili kad pričate i dojam je da se sviđate jedno drugomu, i dolazi trenutak rastanka i sad moraš dogovorit cugu, pitat broj... onaj trenutak kad se ugodna atmosfera naprasno prekida i cijela situacija se ogoli do kranjih granica neugodnosti, cijela okolina sasuši, temperatura padne za 10 stupnjeva, kad sve postane užasno glupo...
To je onaj zadnji trenutak, kad još možeš odustati (i kasnije žaliti), ali rijetko odustaneš jer si praktički već krenuo. Užasno je neugodan taj trenutak, ali ipak dobra stvar jer znači da se nešto dešava, nije dosadno... ne bi bio taj trenutak tako neugodan da se ne spremaš na nešto "odvažno"... pa moglo bi čak proći i bez navodnika. Mislim da je svaki konkretan i direktan potez u tim maglovitim romantičnim predjelima vrijedan pohvale. A ako bude pozitivan odgovor - super, ako ne, bar će bit dobra priča.
Niš, samo sam htio podijeliti s vama taj specifičan osjećaj ogoljenosti. Ne znam proživljavate li ga i vi.
Post je objavljen 07.12.2012. u 08:38 sati.