Stvarno da se naježiš!.
Volim da neke stvarčice kupim online. To je ponekad dobro jer štedi vrijeme, sjediš biraš... klik i ispadne suma. Nemaš osjećaj koliko si potrošio i uvijek se tješiš , ako se predomisliš možeš paket vratiti. Tako sam neki dan tražila neku majicu određene marke, kliknem na tu stranicu i... predomislim se... radije ću pogledati torbe... opet se predomislim i ne naručim ...ja sam inače prilično neodlučna kad se radi o kupovini. Odlučim da prespavam i odem na moj blog da pokušam napisati neki post kad tamo... u desnom kutu reklama iste one marke od koje sam tražila majicu a do nje odmah torbe na ponudu. Dakle nije slučajno... tek sada sam shvatila da se one reklame na mom mailu, messengeru, skypu, koje ja ignoriram svjesno (stvar dugogodišnje vježbe) ne pojavljuju slučajno. Pokušam ponovo sa nekim drugim stvarima: karta za let... tablet...i opet isto... potvrdila se moja sumnja.
Ne radi se o tome što me gnjave reklamama čim otvorim da skypam sa svojim dragim nego se radi o tajnovitom putu kojim se šunjaju po tragovima koje ja ostavljam na netu. Jedan jedini klik nas korisnika na netu prati se sa takvom preciznošću da ne prođe ni dvije minuta prelaska sa online ponude na čitanje maila i trag je več otkriven i upotrijebljen u sopstvene svrhe.
Mogućnost da klikneš na onaj križić i skloniš dotičnu reklamu pokazuje samo jednu kvazi sigurnost da ti je data mogućnost izbora. Stvarno bi bilo naivno povjerovati da se onaj koji postavi reklamu kao i dubiozni maheri koji od smeća na netu prave novac, mogu dovesti jednim klikom pod kontrolu, ali barem putem tih reklama mogu da saznam ko profitira od moje prisutnosti na netu a da pri tome nema nikakvih izdataka i da još dalje prodaje te iste podatke dalje.